Politika

Vanja Pejaković: Kada sam napravio prvi korak, kao da sam osvojio cijeli svijet

Vanja Pejaković (18) iz Kotor Varoša, koji je na ekskurziji u Italiji, prije godinu dana, tokom skoka u plitku vodu u ljetovalištu Lido di Jezolo, slomio vratni pršljen i mjesecima bio nepokretan, u komi, sa lošim prognozama o ishodu liječenja, stao je na noge i prohodao.

Tome se malo ko nadao, čak ni najveći optimisti nisu vjerovali da će Vanja prohodati, ustati iz bolničkog kreveta u kojem je gotovo nepomično ležao od prošlog ljeta, odbaciti invalidska kolica i samo uz pomoć štake moći da hoda.

Loading...

– Kada sam ovdje napravio prvi korak, osjećaj je bio nevjerovatan, zadivljujući… To je fantastično, kao da sam osvojio cijeli svijet, zakoračio u novi život, pun optimizma i sreće – opisuje Vanja svoje emocije i osjećanja.

Ovaj mladić iz kojeg zrače optimizam i uvjerenje da će mu svaki dan donijeti novi uspjeh, ljubazno i predusretljivo priča o svojim planovima, djelimično izmjenjenim nakon životne drame, ali ni malo umanjenim u poređenju sa periodom prije toga.

On kaže da uskoro planira da okonča srednje obrazovanje, a potom da upiše Pravni fakultet u Banjaluci.

– Dobro sam, oporavak odlično teče, vjerujem u skorašnji povratak u normalan život. Sve je dobro, jedna ruka još nije u potpunoj funkciji, ali me to ne brine. O lošem periodu ne razmišljam nego idem dalje sa mnogo optimizma – rekao je Vanja, zahvalan svima koji su pomogli da liječenje i oporavak teku uspješno.
Očeva borba za život sina

Podrška nepoznatih ga je posebno ohrabrila, ulila dodatnu snagu i uvjerenje da će prebroditi dramatične trenutke, da će ponovo prohodati i nastaviti gdje je stao prije teške povrede.

Vanja pominje Darka Jelića, kojeg je upoznao u Italiji, medicinsku sestru Sanju Rakić, porijeklom iz Benkovca, koja je živjela u Banjaluci, fiziotarapeuta Frančeska, koji ga je uporno hrabrio, davao mentalnu snagu da izdrži i da pobijedi.

On se poslije višemjesečnog liječenja u Italiji i Srpskoj, uspješno oporavlja u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“ u Banjaluci.

– Mi smo veoma srećni, Vanja je dobro, sve ide mnogo bolje nego što je bilo ko očekivao. Naravno, vjerovali smo da će se on oporaviti, nikada nismo gubili nadu – kaže njegov otac Saša koji je, od maja prošle godine, zajedno sa cijelom porodicom, prošao kroz dramatičan period borbe za sina i u tome, sada je sasvim izvjesno, uspio.

Sedam dana kome

Pomogli su i mnogi humanisti, njegovi i Vanjini prijatelji.

– Posjećuju me drugovi iz razreda i škole, koji su stalno bili uz mene, pomagali i hrabrili da izdržim – priča Vanja, iznoseći detalje teške povrede.

– Skakali smo sa mola, na morskoj obali, veselili se, zabavljali… Ništa nije ukazivalo da se može dogoditi bilo šta loše. Sjećam se svega. Skočio sam u vodu, bilo je plitko, udario sam u nešto tvrdo i nisam mogao da isplivam, ostao gotovo nepomičan u vodi. Moji drugovi su u prvim trenucima pomislili da foliram, da nije ništa problematično – prisjeća se Vanja povrede koja ga je gotovo godinu dana prikovala za bolnički krevet.

Uskoro je zavladala panika među učenicima i profesorima. Prvi u pomoć pritekli su Milan Divljak, Luka Vukmanović i Milan Zec, Vanjini drugovi iz razreda. Nisu znali šta da rade, borili se sa vremenom, pozvali hitnu službu priželjujući samo da Vanji bude dobro.

– Hitna je brzo stigla, svi su se trudili da mi pomognu, mada je sve djelovalo veoma dramatično. Sedam dana sam poslije bio u komi. Nakon buđenja nisam znao ni gdje sam ni zbog čega. Pomislio sam da je to Klinički centar u Banjaluci. Pored kreveta su bili moji roditelji, mama Dubravka i tata Saša, kum Dalibor – ispričao nam je Vanja, dok smo razgovarali na klupi, ispred Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“ u Trapistima, na lijepom i toplom aprilskom danu.

Poziv koji je srušio sve nade

Njegov otac Saša kaže da je za Vanjinu povredu saznao od direktora Poljoprivredne škole, koji ga je nazvao iz Italije.

– On je rekao da je Vanja povrijeđen, da nije ništa tragično, da je svjestan, da su mu u funkciji ruke i noge ali da odmah krenemo u Italiju. Kao da mi se sav svijet na glavu srušio toga momenta. Odmah smo supruga Dubravka i kum Dalibor Jovanović krenuli i ujutro stigli u Italiju, u bolnicu. Vanja je već tokom prve noći operisan. Ljekari su govorili o njemu veoma pesimistično, navodeći da je povreda kičme veoma teška, a ishod krajnje neizvjestan – ispričao je Saša, opisujući početak intenzivnog liječenja koje je trajalo 52 dana.

Potom počinje borba za samostalno disanje, za pokret, za život. Svaki sekund bio je važan, a optimizam su davali ljekari i drugo osoblje u Italiji maksimalnom posvećenošću našem sinu, priča Saša.

Napominje da je teško pobrojati sve koji su pritekli u pomoć u najtežem iskušenju za njegovu porodicu ali ističe Udruženje Srba iz Vićence, kao jednu od mnogih svijetlih tačaka u mraku beznađa i bola koje ih je ophrvalo prošlog ljeta.

Podrška ministra Daneta Maleševića

Dobre vijesti o Vanji, kojeg je posjetio u Trapistima, izneo je i Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS.

On je Vanji poklonio vrijedne istorijske knjige koje je poželio u svojoj biblioteci.

O Maleševiću Pejakovići govore sa zahvalnošču, zato što je Vanju posjetio u Italiji ubrzo nakon povrede i uvijek bio na usluzi njegovoj porodici.

Osim Ministarstva prosvete i kulture, Saša ističe pomoć Fonda zdravstva i drugih institucija RS, opštine Kotor Varoš, mnogih udruženja koja su organizovala akcije, koncerte, sportske susrete…

(srpskainfo.com)

Loading...
Obavještenja
Obavijesti me o
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Back to top button
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!