Daniela Ratešić Došen: „Zašto nas mrze?“
Mržnja je jedno od najgorih i najružnijih ljudskih osjećaja, a različiti su razlozi koji dovedu do toga da ovaj osjećaj ispliva na površinu.
Rijetko kad u životu sam imala taj osjećaj, jer smatram da on prema svojoj prirodi uništava čovjekovu dušu. Uglavnom sam pokušavala taj osjećaj da zamjenim sa žaljenjem, ignorisanjem, jer ako nas je neko povrijedio i zaslužio taj osjećaj mržnje, onda mislim da je bolje za nas same da te ljude prekrižimo kao da ne postoje, jer prijatelji nam nisu, pa samim tim nisu ni bitni u našim životima.
Ali mržnja koju drugi ispolje prema tebi, a uz to te i ne poznaju kao čovjeka i rade to iz prljavih pobuda, zbog poniznosti i privrženosti onima koje si svojim djelima ili riječima dotakao u želji da ukažeš na greške koje imaju čitav snop nepravednosti i štetnosti za veliki broj ljudi, to je tada osobina koja govori mnogo o tim ljudima.
Mrziti nekoga samo zato da bi se dodvorio nekom drugom, da bi lažima koje izneseš protiv te osobe koju ne poznaješ sačuvao svoju poziciju za koju si i sam svjestan da je ne zaslužuješ, predstavlja najgori oblik ljigavosti , pokvarenosti i iskrivljenih vrijednosti života.
Shvatam ja da ljudi bez vrijednosti, bez adekvatnih kvalifikacija, na kraju i bez poželjne vrijednosti IQ, nemaju drugi izbor za opstanak na mjestima na koja su postavljeni poniznošću, već da s tom poniznošću nastave do stepena kada se svedu na nivo kišnih glista…I zato nas još više mrze.
Mrze te što si slobodouman, što ne ovisiš o nikome, što radiš ono što voliš i misliš da je zaista ispravno bez dirigovanja drugih, što hodaš uspravno ne povijajući svoju kičmu, što gledaš u oči i njih i sve druge, što mirno liježeš i još mirnije ustaješ, što ne patiš od toga da li će te šef danas pohvaliti ili pokuditi, što dišeš kao slobodan čovjek.
Mrze te što si sve ono što oni nikada neće biti.
Posebno mrze tvoj intelekt, tvoje znanje, tvoje sposobnosti i tvoj slobodan korak.
U posljednjih par mjeseci, sa dešavanjima koja su još uvijek i te kako aktuelna, njihova mržnja je doživjela ekspanziju. Sada više ne znaju ni na koga tačno da usmjere svoju mržnju.
Nekad mi se čini da mrze sav narod koji se probudio iz dubokog sna, iz letargije i uspravio svoju kičmu.
Sve je bilo dobro dok je taj narod ćutao na sve nepravilnosti ovog društva, dok je trpio sve nepravde koje su mu činili, ali kada je otvorio oči i rekao
DOSTA JE
taj isti narod postao je državni neprijatelj broj jedan.
Narod neprijatelj svoje države? Ili neprijatelj pojedinaca koji sebe neosnovano smatraju državom? Nije narod neprijatelj nikome, čak ni onima koji su mu kičmu povijali, narod samo želi slobodu, noramalan život i da mu djeca ne odlaze iz te njihove države.
Da pamet zamjeni poltronstvo, rad zamjeni nerad, da stručni ljudi zamjene nestručne i da država konačno stane na svoje noge 23 godine nakon završetka rata. Da dočekaju vladavinu prava, da svako odgovara za svoja nedjela i da mogu slobodno i sigurno da žive u toj svojoj državi.
Ako neko takvo razmišljanje naroda smatra neprijateljskim gestom, onda je taj zasigurno državni i narodni neprijatelj broj jedan. Znači, opet zamjena teza. Krvac krivicu prebacuje na drugog i izbjegava odgovornost za sve loše što je učinio. Upravo tim puštanjem krivaca da ne odgovaraju za svoje krivice, došli smo na dno. Dalje ne možemo.
Tim ljudima mržnja je jutarna kafa i večera pred spavanje.
Njihov život je siromašan bez ljubavi i istinskog osjećaja sreće kada nekome pomogneš i osjetiš se čovjekom. Ali kao takvi, ti ljudi imaju kratak životni vijek, jer mržnja izgriza i dušu i tijelo, čini te fizički ružnim, a duhom siromašnim. I na kraju odlaze u zaborav, izolovani od ljudi kao gubavci, niko ih se neće za koju godinu ni sjećati, jer neće imati po čemu. Ljudi pamte samo dobra djela. Plemenitost je vrijednost koja ima vječnost.
I zato kao pouku želim da izvuku svi LJUDI, nemojte ih mrziti. Nisu oni vrijedni toga da uništite svoju čistu dušu i oskrnavite svoje tijelo ružnoćom mržnje. Žalite ih, jer su jadni i prolazni. Ignorišite njihove strijele mržnje koje prema vama šalju, jer vam ne mogu ništa.
Štit ljubavi i čovječnosti je oko vas. Jednostavno, vi ste ljudi, a oni neljudi.
I zato, budimo ljudi!
