Kolumne

Daniela Ratešić Došen: Ljudi sa maskama

Imam jednu veliku manu, koju ne vjerujem da ću riješiti do kraja svog života, ma koliko puta zbog iste ispaštala kroz život.

Maske

Vjerujem ljudima, vjerujem njihovim riječima, vjerujem njihovim maskama koje se umilno smiješe, jednostavno vjerujem da je sve istina.  Za mene je istina jedina opcija. Gadna je ta moja mana ili osobina, kako god, najgadnija po mene samu.

Loading...

Ponekad se pitam da li su te njihove maske zaista tako dobre, da se ni malo njihovog pravog lika ne nazire ispod njih ili sam ja toliko kratkovida i naivna, da ne mogu da prozrem njihove loše namjere i lične interese ispod tih maski prijateljstva, ljubavi, kolegijalnosti…

Postoje različite maske za različite ciljeve. Ljudi koji hodaju pod masakama obično imaju nekoliko njih koje mjenjaju po potrebi i u skladu sa ciljevima koje žele postići. Imala sam prilike upoznati razne maske i nisam sigurna da mogu sa preciznošću reći koja je od tih maski bila najpodlija.

Maska lažnog prijatelja

Maska lažnog prijatelja je nešto što me je zasiguno najviše zaboljelo. Kada nekoga prihvatim za bliskog prijatelja, onda ga doživljavam bukvalno kao dio sebe. Ono što bih učinila za sebe, činim i za njega. Ako treba da ginem, i to bih. Daješ sve od sebe da pomogneš kad treba, da budeš rame za plakanje, savjetnik za nerješive probleme i u jednom momentu, kada maska padne, shvatiš da se iza nje krije osoba koja nije bila vrijedna ni jednog tvog momenta života, ni jedne riječi ili zagrljaja, da si mu poslužio kao paprina maramica u momentu kada je frka i kada nos curi, a kad vidi da te je maksimalno upotrijebio i da više nema gdje izduvati nos, on te baci bez imalo emocija.

Pa to je samo pirna maramica. Ima ih u paketu bar još devet

O laznoj kolegijalnosti bih mogla napisati elaborat, o tome kako ljudi sa maskama igraju na kartu „timskih igrača“, da bi se na kraju ispostavilo da su cijelo vrijeme radili samo u svrhu vlastite koristi i cijeli tim ljudi iskoristili samo za svoje napredovanje i poene kod onih nekih koji su „gore“.

Maske ljubavi

A maske u ljubavi, to su posebno opasne maske. Iza njih se rijetko kada kriju isti ciljevi. Tu se mozete iza maske susresti sa raznim čudovištima, spremnim da iz tebe izvuku sve ono najbolje, da te iscjede u svakom mogućem obliku. Te maske su obično tako dobro napravljene da naprosto ne postoji mogućnost da prozrete šta se iza njih krije. Ponekad neko od ljudi koji stoje pored vas primjete da je ta masaka malo čudna, nelogična, ali vi ih uglavnom ne slušate. Kako kaže naš narod, ljubav je slijepa. Te osobe vas naprosto navedu da se otvorite pred njima kao knjiga, da im dajete od sebe maksimum u svemu, da činite za njih nevjerovatne stvari. Čine i oni za vas, da ne bi bilo previše providno. Oko sebe imaju oblak mističnosti, za koju u početku čak mislite i da je privlačna. Ali s vremenom vam taj oblak počne smetati, jer zaklanja sunce, zaklanja budućnost i naprosto ne možete da vidite dalje od par metara budućnosti sa tom osobom od tog oblaka.

Tada ljudi pod maskama počnu da uzmiču, jer shvataju da bi im u jednom momentu slučajnim potezom mogli skinuti masku i ugledati čudovište koje se iza krije.To uzmicanje u vama, ako bas niste previše opčinjeni maskom, počne da budi sumnju, rađaju se pitanja na koja ne dobijate odgovore, stvari koje su vam se nekada činile obične i normalne počinju dobijati jednu sasvim drugu dimenziju. I tada imate dve opcije, ili ćete sami shvatiti da je u pitanju maska, okrenuti se i otići bez želje da saznate kakvo je čudovište iza ili ćete nastaviti sa pitanjima sve do momenta kada maska sama padne. Mnogo bolnija je ova druga opcija. Što ne znamo, ne može ni da nas povrijedi. Ali je u ljudskoj prirodi ljubopitivost i traganje za istinom, što nas obično ostavi totalno poražene i uništene.

I tako vas ljudi sa maskama na razne načine i sa raznim maskama obaraju na koljena. Poslije nekog vremena vi se dižete, uspravljate svoja leđa, spremni da ponesete novi teret života koji vam zasigurno nosi nove ljude i nove maske. Na vama je da iz tih iskustava učite i da probate prepoznati masku koja vam dolazi u susret. Neki, poput mene, ne nauče nikad. Ali to je vjerovatno zato što nikada nisu ni probali da nose maske, jer samo oni koji su bili s druge strane maske, lako mogu da shvate kada i sami nalete na neku masku.

Ključne riječi
Loading...

Daniela Ratešić Došen

Rođena u Banja Luci, 8.8.1976. godine Osnovnu, Srednju medicinsku i Medicinski fakultet završila u Banja Luci. Od 2005. godine bavi se humanitarnim radom, najprije u Fondaciji "Pobijedimo tišinu", potom osniva HO "Budimo ljudi" čiji je i predsjednik. Samohrani roditelj kćerke Katarine. Živi i radi u Banja Luci.

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o
Back to top button
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!