Plavšićka ostala bez stana, Krajišniku srušena kuća
Pored prvog predsjednika Srpske Radovana Karadžića, kojem sarajevske vlasti nikada nisu vratile predratnu imovinu i u čiji stan su se prije par dana, prema tvrdnjama medija, uselili migranti, probleme sa imovinom u Sarajevu su imali i bivša predsjednica Srpske Biljana Plavšić i prvi predsjednik Narodne skupštine RS Momčilo Krajišnik.
Biljani Plavšić nikada nije vraćen stan u popularnoj zgradi “Šoping” u sarajevskom naselju Grbavica, dok je Krajišniku jedna kuća srušena i na njenim temeljima izgrađen poslovni kompleks. Istovremeno, Krajišnik i njegov brat se 11 godina bezuspješno bore da dobiju naknadu za eksproprisanu zemlju u Rajlovcu preko koje je prešao autoput.
Plavšićeva je potvrdila za “Glas Srpske” i da je dugo živjela u Karadžićevom komšiluku u ulici Sutjeska, koja je juče došla u centar pažnje regionalne javnosti zbog informacije da su se u Karadžićev stan uselili migranti.
– Otišla sam iz te ulice sedam-osam godine prije rata, jer sam od Prirodno-matematičkog fakulteta dobila stan u “Šopingu”, kod stadiona Željezničara. Taj stan sam napustila 22. ili 23. maja 1992. godine, sve stvari su mi ostale u stanu i nikada više nisam kročila u njega – kaže Plavšićeva.
Ona ističe da nikada nije podnijela zahtjev za povrat stana, jer joj je bilo ispod časti da traži bilo šta od vlasti Alije Izetbegovića.
– Ja sam riješila svoje stambeno pitanje i taj stan mi nije bio potreban, iako sam na njega polagala puno pravo. Taj zahtjev za povrat sam doživljavala kao Alijinu legitimaciju i nikada ga nisam popunila. Čula sam da u stanu bude neko sa sarajevskog PMF-a i drago mi je ako je stambeno pitanje u mom stanu riješio neko sa tog fakulteta, na kojem sam bila profesor i dekan. Ja živim u Beogradu i taj stan mi ne treba – kaže Plavšićeva.
Za razliku od nje, Momčilo Krajišnik kaže da je preko svog brata Mirka podnio zahtjev za povrat porodične imovine koju su napustili poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer je teritorija na kojoj se nalazila pripala FBiH.
– To je bila imovina naših roditelja i, da budem iskren, nismo imali problema prilikom povrata te dvije kuće u Rajlovcu. U jednoj od te dvije kuće uz našu saglasnost sada živi jedna porodica, dok je druga kuća još uvijek devastirana i neuslovna za život – kaže Krajišnik za “Glas Srpske”.
Međutim, on nastavlja da je zajedno sa bratom pred kraj rata u neposrednoj blizini napravio još jednu kuću, planirajući da u njoj žive njihovi roditelji.
– I tu kuću smo ostavili kada smo napustili Sarajevo, a kada sam ja odveden u Hag, ta kuća je srušena praktično bez ikakvog obrazloženja i na tom mjestu je izgrađena velika poslovna zgrada. Podnijeli smo tužbu i odštetni zahtjev i sudovi su nekoliko puta presuđivali u našu korist, ali još uvijek nismo dobili nikakvu odštetu – kaže Krajišnik.
On dodaje da je njegova porodica u Rajlovcu imala mnogo svoje zemlje i da je preko jedne parcele prešla trasa autoputa, ali da ni za to nikada nisu dobili odštetu.
– Više od 11 godina se borimo po sudovima da dobijemo naknadu za eksproprisano zemljište, ali bez uspjeha – kaže Krajišnik.
Radovanu treba pomoći
Momčilo Krajišnik kaže da su vlasti u Sarajevu morale da omoguće porodici Radovana Karadžića da povrati svoju imovinu.
– To je njegova imovina i on polaže na nju pravo. Vlast, u prvom redu lokalna vlast u Sarajevu, mora da razmišlja drugačije i da ne postupa nepravedno. Ne mogu oni zbog svog devijantnog razmišljanja da onemoguće nekome da povrati svoju imovinu. Tako pokazuju da vode politiku koja je naopaka i usmjerena protiv srpskog naroda i njegovih vođa – kaže Krajišnik.
