Društvo

Majka Suzana: Borite se da se ne desi da još jedna majka koja stoji ovdje i moli za pravdu za svoje dijete (FOTO)

Večeras na trgu sto osamnaesti dan je bilo jako emotivno, bolno, večeras na trgu su se obratile majke svim ljudima, dobrim ljudima koji se bore za istinu i pravdu.

Okupljenim građanima se obratila majka Suzana riječima:

Loading...

Dragi moj sine ljubavi moja, dragi naš Davide istino naša.
Otvorio si nam oči, barem ovim ljudima okupljenim ovdje.
Večeras je tvoja majka s tobom, na tvom trgu.
Ona majka što te nosila osam mjeseci, nije devet žurio je.
Koja te učila da hodaš, pričaš i pišeš.
Ona koja je znala ko si i kakav si, i koja i dan danas zna da nisi ono što kažu.

Ja ću večeras pokušati objasniti, šta su oni mislili.
Mislili su da je David iz jedne disfunkcionalne porodice, razvedenih roditelja. Davor i ja smo razvedeni već četiri i po godine.
David je imao 17 godina, bio je čovjek.
Oni su mislili vjerovatno, pošto nismo kao roditelji zajedno da ovo neće biti zabilježeno. – rekla je majka Suzana

Teško mi je večeras da pričam, Davora ne može niko zamijeniti.
Ja nisam neki veliki vjernik, ali vjerujem u ono kako radiš tako ti se i vraća.
Mislim da sam bila dobra da ovo nisam zaslužila isto tako mislim da ni on nije to zaslužio, tek je počeo da živi.
Sada čitam neke knjige, da li postoji život poslije, kao očajnik tražim neku slamku da se uhvatim. Šta se dešava s nama poslije.
Da ona raka nije posljednje mjesto, da je njegova duša ovdje sa nama. Pazim šta radim, pazim šta pričam čuće me. – suznim glasom govorila je majka Suzana

Hvala što nam pružate podršku, večeras i svih ovih dana.
Stekla sam puno prijatelja u ova četiri mjeseca, u nevolji se poznaju junaci. A toliko sam prijatelja izgubila, ne žalim u stvari žalim tolike godine smo proveli zajedno. Radila sam u državnoj firmi 10 godina, znala sam sve o njima i oni o meni.
Od zaposlenih koliko imaju Srpske šume, gdje sam radila možda je deset ljudi stalo uz mene ovi drugi ne smiju. Ovom prilikom njima želim da se obratim jer oni znaju kakav sam čovjek.
A gledala sam šta se radi u toj firmi, direktori, inženjeri, auta, putovanja a mi po kancelarijama od plate do plate. Šta me briga neka imaju.
Džaba vam stan, auto, posao, kada se izgubi dijete, džaba vam ljudi sve.
Djeca su nam bitna, ona mi je bitna pokazujući na Teodoru.
Kada se ovo desilo sa Davidom sam dobila otkaz, nisam bila sposobna da radim. Neka jedem hljeb suv svaki dan, samo da je moje dijete dobro.
A svi koji čuvaju svoje stolice moji bivši prijatelji, i ne smiju da se jave, proće i ova vlast.. pa će doći drugi neko, pa će oni u novu vlast.
Šta nam je sa djecom, ja Teodoru ne smijem pustiti da šeta po Banjaluci, Zaključavam kuću dva puta, strah me. Prije to nikada nisam radila.
U po bijela dana ne smijem po gradu hodati okrećem se.
Ne dajte da se to vama desi, čuvajte svoju djecu. A ne možete je sačuvati dok se ovo ne riješi.
Morate biti svjesni da su sebi dozvolili od svoje bahatosti, da ubijaju djecu, ovo ako im prođe moj David, ja ga vratiti ne mogu.
Ovo ako im prođe ovaj put, proći će i im i idući.
Nadam se, molim Boga da ne stojim ovdje uzalud. – poručila je Suzana

Vidim ljude okolo hodaju, piju kafe, pobjesnim kada to vidim. Kao da ih se ne dotiče. Imate li djecu, imate li sebe, svoj život dostojan čovjeka.

Neki dan sam pročitala tekst, da nam je otići na odmor misaona imenica. Djeci kupiti knjige, jaknu zimsku i to nam je postalo normalno.
Na kredit kupujemo obuću, i to nam je super.
A oni, evo ‘vamo gore, šire se. Imaju firme, hotele, restorane, ljetovanja zimovanja, stanove, zgrade. Neka imaju kada smo glupi da im to damo.
Ali djecu im nećemo oprostiti, nikada. Moje dijete mrava nije zgazio,
Ako je neko imao nešto protiv njega, ali ovo da mu neko uradi, šest dana da ga muče, šest dana dijete od 21 godinu to ne mogu oprostiti, nikada. To su manijaci, psihopate koji nas sada vjerovatno gledaju.
Kako da se čovjek osjeća sigurno? Pa mafija, uzme pištolj ubije i završi.
A kod nas šest dana, dijete koje nema veze sa mafijom.

Ne daju mi da otugujem svoje dijete to mi je najkrivlje, nisam tu svaki dan. Sreća moja što nisam.
Kažem Davoru stvarno kako uspijeva svaki dan? Svaki dan biti ovdje, slušati sve.
Slike sa obdukcije nisam vidjela, ne želim da ih vidim ni da ih pravim u glavi. Hoću da se sjećam Davida onakvog kakav je bio, kada mi dođe u san.
Kažem Davoru svaka ti čast boriš se, i treba da se boriš, on je vrijedan, borac. – rekla je ona

Što nisu Davora i mene ubili, zato što nismo stručnjaci za kompjutere. Što nismo da se mijenjamo za svoje dijete.
Neću moći nikada ga odbolavti, još uvijek mislim da je tu da će izaći od nekud, javiće se.
Davor i ja smo izgubili jedno dijete poslije Matea, bio je tri dana star. Ja sam mislila naplatila sam što sam trebala, moja djeca su sigurna.
Andrej kada se rodio, moje četvrto dijete borili su mu se za život, bio je u inkubatoru.
Ni jedne sekunde nisam mislila da će se desiti nešto loše, mislila sam da sam ja svoj dug naplatila, znate kako ono kažu da prenosimo to neko prokletstvo ili grijeh od nekog svog. Pomislila sam moja djeca su sigurna.

David je bio kod mene u Austriji, dobio je vizu na pet godina, nije htio da ostane, nije mu se svidjelo.
Ja sam otišla tamo sa nadom da će moja djeca doći, da ćemo početi taj neki normalan život.
Radila sam godinu dana, cijenjen radnik, dobijala platu za svoj rad.
Koliko radiš toliko dobiješ, živiš kao čovjek.
A ovdje radiš i moraš da moliš za svoju platu, da te bude sramota ono što si zaradio da tražiš.
A on vozi mercedesa, hoda na ljetovanje, zimovanje, bira kuda će i šta će. Ljudi moji na šta ste spali!
Ja vam želim svima puno sreće svima, koji ste sa mnom i koji niste. Pa i onom koji ga je ubio ne mogu da želim zlo, pa i on ima majku.
Samo da ga vidim, ništa meni to ne znači kada ga optuže, kada ga zatvore, moga djeteta nema.
Izborite se zbog sebe, zbog svoje djece.
Borite se da se ne desi ovo još nekom, borite se da se ne desi da još jedna majka koja stoji ovdje moli za pravdu za svoje dijete. – završila je Suzana

– Večeras je Jovana Šarić pročitala svoj tekst “Znate li šta je zagrljaj” koji možete pročitati ovdje

– Pred kraj jako bolna pjesma koju je napisala Nensi Puškar.

O majko
O majko nosila si zivot u sebi, rodila ga, dojila ga,pazila i mazila
O majko uzeše ti život, otrgnuše ti dušu tvoju od tebe
O majko pokušavam al’ nikako zamisliti ne mogu kako ti je
O majko njega nema vise ali vidim ga u zjenicama očiju tvojih
O majko ,majka sam i sama
O majko srce mi krvari kao i tvoje, kao da je dijete bilo i moje
O majke sve ostale gdje ste da osjetite samo jednu bolnu suzu majke ove
O majke gdje ste da joj bar zagrlaj pruzite, jer za nju utjehe nema
Majke gdje ste da svoju djecu zaštitite
Da jednog dana ne bi dočekale sudbinu majke ove?
Majke,pitam vas jeste li majke ili niste!!??

(foto: Zoran Borojević)

Ključne riječi
Loading...
Obavještenja
Obavijesti me o
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Back to top button
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!