Akcija za pomoć u liječenju Vlade Borkovića
Opštinska organizacija Crvenog krsta Gradiška pokrenula je akciju za pomoć dvadesetšestogodišnjem Vladi Borkoviću iz ovog grada koji boluje od tumora limfnih žlijezda ili "Hočkinovog limfoma", a za čije dalje liječenje je potrebno oko 70.000 KM.
Sekretar Crvenog krsta Gradiška Dragana Stević rekla je da svi koji žele da pomognu Borkoviću novac mogu uplatiti na žiro-računune:
- 5673215000438093 Sberbank AD Gradiška
- EUR-RS35285152550021000176978 (EURI)
- RSD-RS35285152550021000273941(DINARI)
- IBAN CODE: BA395673215415425821
a od 1. do 31. avgusta pozivom na humanitarni broj 1413 mogu da doniraju jednu KM.
Stevićeva je podsjetila da se Borković posljednjih pet godina bori sa ovom opakom bolešću, te da su ljekari iz Banjaluke i Beograda dali preporuku za nabavku lijeka koji je za sada jedina opcija za nastavak liječanje, a koji se ne nalazi na listi lijekova Fonda zdravstvenog osiguranje Republike Srpske i ne može se kupiti na tržištu u BiH.
“Borković je dobio predračun iz Hrvatske gdje se ovaj lijek prodaje, a cijena jedne terapijeske doze košta oko 7.000 KM. Za nastavak njegovog liječenja potrebno je da primi bar deset terapija što košta oko 70.000 KM, a što Borković ne može sam da obezbijedi”, navela je Stevićeva.
Ona je pozvala sve građane da se uključe u akciju prikupljanja novca za nastavak Borkovićevog liječenja, te da uplate novac na račun ili tokom avgusta pozovu broj 1413.
Vlado Borković je rekao da se već pet godina liječi na Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci i po potrebi na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, te da je do sada primio šest hemoterapija, tri puta bio na zračenju, a jednom na transplataciji matičnih ćelija.
“U tom vremenu bolest je bila različitog intenziteta, a u jednom trenutku je nestala, pa se ponovo vratila. Sada je bolest došla do te faze da doktori kažu da su sve mogućnosti daljeg liječenja iscrpljene, osim terapija ljekom za koji je potrebno izdvojiti 70.000 KM”,
rakao je Borković.
On je dodao da se bolest trenutno manifestuje kroz slabost, malaksalost i gubitak težine, te naglasio da ga vjera u ozdravljenje nije napustila.
Borković živi kao podstanar sa majkom i sestrom, koja je jedina u porodici zaposlena, dok on prima malu invalidninu.
Roditelji su mu bili razvedeni, otac je umro, a on i sestra su živjeli i u domu za djecu bez roditeljskog staranja. To ga nije omelo da uspješno završi srednju školu, stakne diplomu drvnog tehničara i zaposli se.
Zbog bolesti je morao da prestane da radi, da bi se ponovo zaposlio kada se u jednom trenutku skoro izliječio, ali se nakon tri mjeseca bolest vratila i morao je ponovo da nastavi sa liječenjem.
