Novi zadužbinari: Gradili crkve i usred rata, na ikonama ih slikali kao svece
“Narod koji ima ovakve ktitore, nikada neće propasti”, poručio je patrijarh Irinej, hvaleći Mladena Milanovića Kaju, biznismena koji je u Mrkonjić Gradu podigao velelepnu crkvu.
Patrijarh je Milanovića čak uporedio sa kraljem Milutinom, najvećim srpskim zadužbinarem iz doba Nemanjića. Istina, onaj kome na veliki pravoslavni praznik Ilindan na noge dođe lično partijarh SPC, zaslužuje kraljevski tretman.
Patrijarh je služio liturgiju uz sasluženje:
- mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija,
- petorice vladika,
- igumana manastira Hilandar,
- brojnih velikodostojnika SPC i
- lokalnih sveštenika.
Svečanom činu prisustvovali su predsjednik RS Milorad Dodik i premijerka Željka Cvijanović, ministri, predsjednici stranaka i drugi visoki politički zvaničnici.
Mladen Milanović, trgovac, graditelj puteva, vlasnik nekoliko velikih preduzeća u BiH i Sloveniji, prošle godine je na pitanje slovenačkih novinara, otkud mu 23 miliona evra da ih ponudi za ljubljansku Fabriku duvana, spremno odgovorio:
“Čak i na Balkanu se možeš obogatiti, ako si pametan i mnogo radiš”.
Milanović je vjerovatno najbogatiji i najmoćniji među novopečenim krtitorima u RS, ali nije prvi.
Milion maraka? Ne sjećam se!
Eru zadužbinarstva je još ratne 1993. godine otvorio Branko Đukić iz Drugovića kod Laktaša. Danas poznat kao otac braće Đukić, auto-dilera i hotelijera, Branko Đukić je u ratu, u vrijeme najžešćih sankcija, bio jedan od vodećih uvoznika goriva u RS. Krajem devedeseth je za bijeljinsku “Panoramu” rekao da je u gradnju crkve u svom selu Aleksići uložio milion njemačkih maraka, ali se danas toga ne sjeća.
– Bila je neka velika para, ali ne znam tačno koliko, nisam gledao u svaki dinar – kaže Đukić.
Đukićeva crkva bila je poznata i po tome, što ju je ktitor sagradio “napamet” bez dogovora sa Eparhijom, pa se onda čudio “što mu ne pošalju popa”. Na kraju su se ipak nagodili.
– Mi smo crkvu poklonili SPC, imamo samo pravo na porodičnu grobnicu u porti. A naš sveštenik, pop Boro, se u svakoj molitvi pomoli i za mene i moju porodicu – kaže Đukić.
Kaže da danas, onako penzionerski, hrani svinje i bavi se psima, u azilu za lutalice, koji je otvorio na svom imanju.
Među onima koji su u svom selu podigli crkvu kao zadužbinu, među brojnim biznismenima živopisne karijere, je i jedan predstavnik akademske elite: akademik Vitomir Popović, bivši dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci.
Njegov hram u selu Bistrica, u potpunoj je medijskoj sjeni crkve koju je podigao njegov komšija Milorad Janjetović.
Priče o poslovnom krahu i samoubistvu
– Otkad sam izgradio tu crkvu, novinari me izludiše, svašta pišu o meni. Naročito im smeta slika mene i moje porodice u crkvi među svecima. Pa šta je tu čudno, svaka crkva ima sliku svog ktitora, eno i kralj Milutin je na ikonama u svojim zadužbinama – kaže Janjetović.
Dodaje da se čak pronijela priča da je navodno htio da se objesi u svojoj crkvi.
– Kakve su to gluposti! Ja volim život, ne bi se ubio kad bi cijeli svijet izgorio – kaže Janjetović.
Na priče o propasti njegovog poslovnog carstva, Janjetović odgovara da “ima krize, kao i kod drugih”, ali da je njegov “Tamaris” stabilno preduzeće, mada njegovi cvjećari više ne uređuju park ispred Palate RS, gdje je sjedište predsjednika RS i ne rade za Vladu RS.
“Nisu sa svetiteljima moje ljubavnice, nego kćerke”
Na pitanje zašto je sagradio crkvu, Milorad Janjetović odgovara da mu je “tako došlo”.
– Neka crkve, dođe jednom mjesečno sveštenik, da se narod pomoli bogu, a na Nikolice, 22. maja, kad je dan crkve bude i zbor – kaže Janjetović.
Priznaje da posjetioce ipak najviše zanima slika, odnosno ikona sa njegovim likom u društvu svetaca i dvije mlade žene.
– Uslikao sam se, kao ktitor, zajedno sa kćerkama Tamarom i Milicom, a zlobnici su raširili priču da su mi to ljubavnice – kaže on.
