Danas je VELIKA GOSPOJINA! Ovo je praznik majki i djece!

Ovaj praznik, kada se završava i dvonedjeljni post, uspomena je na smrt Bogorodice i dan kada se ona vinula na nebo Velika Gospojina ili Uspenje Presvete Bogorodice jedan je od najvećih hrišćanskih praznika.

Uspenje Presvete Bogorodice ili Međudnevnica je dan kada se ona vaznijela na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.

Predanje kaže da je bogorodica živjela 60 godina, prema nekim izvorima 72, da je nadživjela sina svoga i kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju.

Kako prazniku prethodi dvonedjeljni post, 28. avgusta posebno žene idu na pričest jer se ovaj dan smatra praznikom žena i majki.

U nekim krajevima smatraju da je u periodu između dve Gospojine, Velike i Male najbolje brati ljekovito bilje kojim se liječe zarazne bolesti. Po cijeloj Republici Srpskoj i Srbiji se održavaju vašari i narodni sabori. Veliki broj crkava i manastira Srpske pravoslavne crkve slavi ovaj praznik kao svoju slavu.

Gospod koji je na Sinaju zapovjedio petom zapovješću – Poštuj oca svoga i mater svoju, pokazao je primjerom Svojim, kako treba poštovati roditeljku svoju. Viseći na krstu u mukama, On se sjeti Majke Svoje i pokazujući na apostola Jovana reče joj – Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Eto ti majke. Kada je zbrinuo svoju majku, izdahnuo je.

Jovan je imao dom na Sionu u Jerusalimu, u koji se nastanila i Bogorodica i ostala da živi do kraja svojih dana na zemlji. Svojim molitvama, blagim savjetima, krotošću i trpeljivošću ona je mnogo pomagala apostolima Sina svoga.

Uglavnom sve vrijeme do smrti provela je u Jerusalimu obilazeći često ona mjesta, koja su je podsjećala na velike događaje i na velika djela Sina svoga. Naročito je često išla na Golgotu, Vitlejem i Jeleonsku goru.

U svojoj starosti često se molila Gospodu i Bogu svome na Jeleonskoj gori, na mjestu Vaznesenja Njegova, da je što prije uzme iz ovoga sveta. Jednom prilikom javio joj se arhanđel Gavrilo, i objavio joj, da će kroz tri dana biti upokojena.

S velikom radošću ona se vratila u svoj dom poželjevši u srcu, da još jedanput u ovom životu vidi sve apostole Hristove. Gospod joj ispuni ovu želju, i svi apostoli, nošeni anđelima i oblacima, najedanput se sabraše u dom Jovanov na Sionu. Sa velikom radošću vide ona svete apostole, ohrabri ih, posavjetova i utješi; potom mirno predade duh svoj Bogu bez ikakve muke.

Apostoli uzeše kovčeg s njenim tijelom, iz kojeg su se širili mirisi, i u pratnji mnoštva hrišćana preniješe ga u vrt Getsimanski u grobnicu svetih Joakima i Ane. Od zlobnih Jevreja zaklanjaše ih oblak po Promislu Božjem.

Neki sveštenik jevrejski, Atonije, dohvati rukama kovčeg u namjeri da ga preturi, ali u tom času anđel Božji odsječe mu obe ruke. Tada on zavapi apostolima za pomoć, i bi iscjeljen pošto izjavi svoju vjeru u Gospoda Isusa Hrista.

Apostol Toma biješe izostao, opet na Božjem Promislu, da bi se tako opet otkrila jedna nova i preslavna tajna o Presvetoj Bogorodici. Trećeg dana stiže i on, i poželi da cjeliva tijelo Presvete Bogorodice.

Ali, kada apostoli otvoriše grob, nađoše samo plaštanicu, a tijela nisu bila u grobu. Te večeri ona se javi apostolima – mnoštvom anđela okružena, i reče im – Radujte se, ja ću biti s vama navijek.