“Ne treba mi takva država, ni grob u njoj, ni te institucije!” (VIDEO/FOTO)

Dragi moj sine, dušo moja!
Dragi naš Davide, dušo naša!

– Danas sam sine, ovo ponovio u Gradišci. Hvala Gradišci za skup u 17 časova i ljudi koji su bili, i pored kiše s nama. Naravno, hvala svima vama za podršku ovih sto šezdeset dana – kazao je Davor.

– Oni vrlo dobro znaju da mi odustati nećemo na miran i dostojanstven način i tražićemo istinu i pravdu.

Podsjetio je da je saučesništvo u ubistvu teži zločin od ubistva i da je kazna za to djelo predviđena do 45 godina robije.

– David je bio skroman, čestit, hrabar, drčan, samo svoj i nije dao na sebe. Tako sam ga i vaspitao i odgajao. I svu svoju djecu. Ali Davida Dragičevića su oteli, silovali, masakrirali i ubili, opet ponavljam, nečasni pripadnici MUP-a Republike Srpske.

– Stojim iza svojih riječi, nek’ svi oni stanu iza svojih riječi, imena i prezimane, matičnog broja. Nek’ stanu iza grobova svojih predaka i iza budućih pokoljenja i nek’ kažu zašto su oteli, u centru grada Banjaluke, dijete, iako je imao 21 godinu.

Postavio je niz pitanja

– Kako ja da živim? Kako da ulazim u kuću i u njegovu sobu? Kako da gledam na institucije, na ovaj vazduh, na ovu državu? Učestvovao sam ja…ne samo ja, i moji drugovi i svi ostali…pola ih je mrtvo iz jedinice moje, pola su bogalji, niko čitav nema. Od 111 ljudi u mojoj jedinici, niko čitav nema. Ako je izašao čitav, pobudalio je. Zahvaljujući sistemu koji je bio i koji je dan-danas, poslije rata.

– I poziciji i opoziciji, isto: Da ste stali prije 7 godina iza mog mrtvog djeteta kad je tražio pravdu za Nikolu Đurovića, kad je tražio pravdu za svog prijetelja, kolegu, Arbutinu, moj David bi danas bio živ, studirao, pisao pjesme, ručao sa svojim tatom, mamom, sestrom i braćom – rekao je on.

– A na mom stolu ostao jedan tanjir, ne treba mi ni taj jedan tanjir. Rekao sam davno, nikad više neću slaviti slavu, za Božić ću zapaliti svijeću, to je sve – kazao je Davor Dragičević.

Davor se obratio i Srpskoj pravoslavnoj crkvi

– Još jednom hvala, VELIKA, od Srbina, pravoslavca, ovde živog, tad ubijenog, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i svim njenim sveštenicima na podršci koju su dali meni i mom ubijenom djetetu. Nek’ vam je na čast! – rekao je Davor.

– 5.10. dolazim ovdje kod Davida i dok ne dođe istina i pravda otići odavde neću! – upozorio je Davor i dodao “Upaliću svijeću, otiću na grob, besa je besa”

Potom je glumac Đorđe Marković vrlo izražajno pročitao dirljiv tekst srbijanskog pisca Stefana Simića nakon čega se sa Trga čula Davidova pjesma Klinac u getu.

Mali Nikolo je izrecitovao Davidovu pjesmu a pisac Petar Blažić je prenio “srdačne pozdrave iz prijateljske Zenice”.

– Zeničani su sinoć poklazali dušu, iskreno lice i veliko srce. Napravili su jedan skup za pamćenje – rekao je Petar Blažić.

– Na samom ulazu pred Zenicu mnogo je auta presrelo me, mahalo, sviralo, davalo mi podršku da izdržim tih posljednjih 10 km od 50 koliko sam juče prešao.

– Ljubav i mir, istina i pravda do kraja, poručio je na kraju današnjeg obraćanja.

Ozren Perduv se zahvalio ljudima iz Gradiške koji su se okupili danas i pročitao Davidovu molitvu a zatim se Davor još jednom obratio okupljenim građanima.

– Rekao sam im svima “umanjenja zločina, organizovanog ubistva Davora Dragičevića nema!” – povikao je Davor.

– Bićete odgovorni svi, od dna do vrha piramide. Ne treba mi, ni ovakva država ni institucije, gdje zakon važi samo za vas. Ova tortura, ne treba mi, ne treba mi, meni je dijete ubijeno, gotovo je. To više neće moći jer neće Davor Dragičević to dozvoliti. Ne treba mi takva država, ni grob u njoj, ni te institucije! Bićete odgovorni svi! – napomenuo je Davor.

(foto: Miroslav Mišo Blagojević)