“Vladimir Kovačević se ne smije ponoviti! Bude li dlaka jedna falila s glave, faliće vama mnogo toga!” (VIDEO/FOTO)

Davor Dragičević se obratio sugrađanima:

Dragi moj sine, dušo moja!
Dragi naš Davide, dušo naša!

Ponovio je da je saučesništvo u ubistvu teži zločin od ubistva i da je kazna za to djelo predviđena do 45 godina robije.

– Ja i David znamo istinu, pravdu. Od ovog sistema, od ove države, nećemo nikada dobiti, kazao je.

– Dragi sine, pravdu ti nećeš nikad vidjeti. A šta to tebi znači? Tebe više nema. Ostao sam ja, tvoja majka, sestre, braća, ljudi oko tebe ovdje, grupa Pravda za Davida, koji to traže.

– Da je vlast htjela i institucije, za dva minuta u 21. vijeku riješe tvoje ubistvo. Prije toga, da su htjeli, za dvije sekunde riješe, gdje si, gdje te drže, gdje te siluju, gdje te maltretiiraju, sakate, skrnave i gdje te polože.

– Za dva minuta. Mogli ste vladati kao carevi, kao kraljevi hiljadu godina, bez izbora. Ne bi trebali ni izbori, ništa, vama u vlastima. Ali ne, bitno je pokazati ko ste, šta ste: zločinci i ubice, i položiti tijelo u govna.

– Danas smo bili pred zločinačkom RTRS televizijom gdje smo predali tužbe koje će se i dalje nastaviti. Stavili su nam i metu na čelo, stavili su nam gore nego u Drugom svjetskom ratu Jevrejima. Stavili su nam sad svima Davidovu zvijezdu i žutu etiketu. Da nas progone, siluju, maltretiraju i ubijaju.

– Siguran grad Milorade, Lukaču, Iliću, Ćulume, Kasipoviću…Siguran grad, svaki dan nas je sve manje i manje. Svaki dan smo sve više i više pod zemljom. Ali, ne možete nas sve ubiti.

– Sliku dvojice profesionalnih ubica koje ste unajmili već sam deponovao, kao i ostale dokaze. Ja nemam problema za svoj život, ali nećete me silovati, maltretirati i svući mi gaće, vjerujte. Kleknuće bar desetorica, budite sigurni. A imam sve kod sebe. A vi vidite šta imam. A ni njihovi grobovi neće ostati, niko!

– Bude li se meni, Davoru Dragičeviću, desilo nešto, svi znate, imenovao sam ko su odgovorni. A, slušajte vi inspektori u civilu, vi vrlo dobro znate ko je ubio Davida Dragičevića, radite taj posao. Ja vas dobro znam, ali vi neme ne. Znamo se dobro odavno.

– Znači, bude li šta meni dogodilo, imenovao sam sve iz vrha države, iz MUP-a, Tužilaštva. imaju slike deponovane dvoje profesionalnih ubica, od kojih je jedan od 1. jula u Banjaluci. Ali nije iz banjaluke, iz okoline.

Davorove riječi:

Bude li, Milorade Dodiku, sad se tebi lično obraćam, ti nisi glavni baja ali si se prihvatio te dužnosti. Ovo sad najozbiljnije: Vladimir Kovačević se ne smije ponoviti! Pogledajte ko stoji ovdje: od beba od 40 dana pa do 84 godine ljudi koji stoje ovdje. Dlaka jedna falila s glave, faliće vama mnogo toga. Neće biti upozorenja i 5. oktobar će doći prije vremena. Ja znam ko je uz mene ali vi ne znate ko je uz vas!

su pozdravljene velikim aplauzom okupljenih.

– Zločinci i ubice, posljednje upozorenje! Imam grupu, novu, Pravda za borce, moje saborce koji su uz mene. Imam ljude, bez obzira na vjeru i naciju, koji su uz mene. Bićete, ili vi ili mi, ali bićemo mi! Idemo do kraja!

Potom se, sad već tradicionalno, čula pjesma koju je David Dragičević napisao i komponovao, Klinac u getu.

Davor se nakon toga ponovo obratio sugrađanima.

– Vi nastavite na predmetu organizovano ubistvo Davida Dragičevića. Za to dobijate platu od ove države. To jedno, drugo: ja sam Davor Dragičević, imam svoj matični broj. Te dvije stvari ne mješajte. Ne priznajem više ni jednu instituciju ni uniformu ove države. Nemoj da mi ko uđe na ognjište, u dvorište! Reagovaću kako je trebao moj sin i moje dijete i bio bi živ do sad! Nikog od vas ne priznam! A usudite se! NE postojite više za mene ni za moje dijete! Besa je besa! – povikao je Davor a njegove riječi su ispraćene velikim aplauzom.

Aleksandra Ninić Vranješ je pročitala tekst Davidove majke Suzane. Potom je mali Nikolo recitovao Davidovu pjesmu a mali Nenad, koji ima samo 5 godina, je pročitao Davidovu molitvu.

Davor se zatom još jednom obratio sugrađanima

– Dobijate i novu opremu za prisluškivanje i za kloniranje baznih stanica. Mislite da će moj telefon biti kloniran na vašim lokacijama za ubistvo Darka Ilića i ostalih koje vi hoćete da likvidirate? Imam ja uređaj za vas, od pokojnog sina, samo da znate, malo jači stručnjak bio od vas i koji je to napravio sve na vrijeme, rekao je Davor i izvadio uređaj iz džepa.

– Teodora kaže da ga je sanjala, Suzana sanjača, Kaća, Ema, Sofija. Ljudi koji ga nisu poznavali ga sanjaju. Šest mjeseci ništa ne sanjam niti mi dolazi u san. Ali me tješi, eno ga gore, eno ga ko golub, Ja ga gledao, ja ga oblačio. Strunutog navlačio, ljubio u usta… Zdrav razum i logika. Strunuo je dole, koliko ima, pet mjeseci, strunuo je. Možda su patike ostale, kravata, Partizanov šal, dred… Nema mog djeteta više, neće nikad bit, nikad, nikad više u životu…

– Šta ima istine i pravde od institucija? Ima! Još 29 dana. Zločinci i ubice, imenovao sam ih sve. Još 29 dana. Dosta je! – povikao je Davor.