Magazin

Na današnji dan 1916. godine na Kajmakčalanu počela ofanziva srpske vojske protiv Bugara i Njemaca

Da je Kajmakčalan bio značajna pozicija govore i nazivi: Bugari su ga zvali Borisov grad jer su mislili da je neosvojiv, a Srbi Kapija slobode jer su tu prvi put zakoračili u svoju zemlju

Vrhovna komanda srpske vojske naredila je juriš 12. septembra na Kajmakčalan, protiv Bugarske i Njemačke vojske.

Osamnaest dugih dana Kajmakčalan nije bio dio ovog svijeta, njegovi visoki vrhovi spustili su se u srce pakla.

Loading...

Nebrojeno puta srpski vojnici su jurišali, tijelima punili rovove, golim rukama kidali bodljikavu žicu i ostajali da vise razapeti na njoj, pokošeni mitraljeskim rafalom.

Vojnici su pričali da je na vrhu vladao toliki haos da se teško razaznavalo ko se sa kim bije. Zato su skidali bajonete sa pušaka, uzimali ih u golu ruku, a drugom bi držali šljem na glavi, jer je on bio sve što ih je razlikovalo od bugarskih vojnika.

1916. je bila prva pobjeda srpske vojske poslije tragičnog povlačenja do obala Jonskog i Jadranskog mora. Na žalost broj srpskih žrtava bio je ogroman.

Cijena koja je plaćena bila je veoma visoka – poginulo je 4.438 Srba. Ukupno je na vrhu Kajmakčalan koji se uzdiže do 2.251 metar, živote ostavilo više od 10.000 ljudi (što srpskih, što neoprijateljskih snaga). Rovovi, duboki i do metar i po, na pojedinim mjestima posle bitke bili su dupke puni leševa.

Spomenik srpskoj vojsci, koji je kralj Aleksandar I Karađorđević podigao na tom mijestu, razorili su djelimično bugarski okupatori 1941.

Na njoj je stajao natpis, posveta, kralja Aleksandra Karađorđevića:

“Mojim div-junacima neustrašivim i vijernim, koji grudima svojim otvoriše vrata slobodi i ostaše ovde kao vječni stražari na pragu otadžbine.”

 

Kapela sa spomen kosturnicom na Kajmakčalanu

U okviru kompleksa sahranjeno je i srce velikog prijatelja srpskog naroda Arčibalda Rajsa, u skladu s njegovom testamentom.

Arčibald Rajs

Švajcarac je volio Srbe kao sopstveni narod, divio se herojima Kajmakčalana sa kojima je dijelio dobro i zlo i ostavio u amanet da mu srce zauvjek leži sa njima. Želja mu nije ispunjena, jer su tokom Drugog svjetskog rata Bugari srce ukrali, odnijeli ga i bacili ne zna se gdje.

Spomen obilježje danas je oštećeno, ruinirano. Sa kapele je ukradeno Pupinovo zvono, dar velikog naučnika Mihajla Pupina.

Ključne riječi
Loading...

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o
Back to top button
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!