Hronika

Vapaj majke Milovana Ivića Mikija, čije tijelo je pronađeno u parku

Majka preminulog navijača Borca Milovana Ivića nam je poslala pismo u kome objašnjava mnoge kontraverze oko ubistva njenog sina. Milovan Ivić Miki je pronađen mrtav u Novom Sadu 3. maja. Nijedan javni servis nije objavio smrt ovog mladića, člana podgrupe Lešinari Dragočaj.

Obraćam Vam se molbom da se ovaj tragičan događaj objelodani.

Ja sina ne mogu vratiti ali da se ne ponovi drugom roditelju ova tragedija. U kakvoj državi živimo bez prava na glas, bez prava na pravdu. Bez mogućnosti da se čuje glas običnog čovjeka.

Loading...

Ujedno Vas obavještavam o slučaju ubistva moga sina Milovana Ivića – Mikija. Ni jedan javni servis nije objavio smrt mladica od 28. godina. Tijelo nađeno na javnoj površini Gagarinova 10, Novi Sad, dana 4.5.2018.godine u ranim jutarnjim časovima.

Policija spriječila medijsko objavljivanje jer je prethodni dan izašao iz pritvora, gdje je brutalno pretučen, vise puta u PS Detelinara i PS Kralja Petra, Novi Sad.

Tok dešavanja

Dana 2.5.2018.godine u 17,40 časova u ulici Gagarinova 10, Novi Sad, dvoje mladih ljudi se svađaju, Slavko Nuždić i njegova djevojka Jelena. Tu je prisutan i moj sin Milovan Ivić – Miki, koji je sjedio na drugoj klupi do njih. Službena lica policije dolaze po prijavi građana. Privode njih dvoje i zovu mog sina da krene sa njima da bi dao izjavu o svađi ovo dvoje. Jelena i Slavko su vezani lisicama a moj sin Milovan – Miki nije bio vezan jer ga privode kao svjedoka.

Policija je dosla sa tri auta: u jedan je ušao moj sin a u druga dva Slavko i Jelena. Kada su došli u policijsku stanicu Detelinara, status moga sina se mijenja. Sjedeći na klupi vidio je da policajac udara Jelenu. Odreagovao je sa “Kako vas nije sramota, zašto udarate ženu“. Prilazi mu policajac koji je došao iz PS Kralja Petra i zadaje mu vise udaraca u predjelu grudi i glave, zatim mu stavlja lisice na ruke.

Stavlja ga u klečeći položaj do Slavka Nuždića. Klečeći u hodniku, moj sin Ivić Milovan – Miki okreće se prema policajcu i kaže mu :”Druže, Vi nemate pravo mene da udarate. Moja majka je vaš kolega, radi u Ministarstvu odbrane. Hoću majku da nazovem“. Na to se policajac vraća, udara ga nogom u rame i moj sin pada glavom na beton. Hvata ga rukama za glavu i još par puta mu udara glavom o beton.

Nedugo zatim Slavka i moga sina Milovana – Mikija /krvavog/ stavljaju u maricu i voze ih u PS Kralja Petra. Jelenu su prethodno odvezli na neuropsihijatriju. Zbog obilnog krvarenja moga sina Milovana Ivića – Mikija zovu hitnu pomoć. Odvozi ga hitna u pratnji policije kod neurohirurga, a Slavka na neuropsihijatriju.

U PS Kralja Petra jos jednom u povratku su ga pretukli njih tri policajca. Nije im ćutao, rekao im je: “Lako je vama mene vezanog tući, idite braniti srpski narod na Kosovu“.

Ujutro 3.5.2018.god., u 06,00 puštaju ga iz pritvora i ja ga nalazim na Bulevaru Oslobodjenja na klupi. Imao je velike bolove pa je sjeo, bolovi grudi i glave. Vidjevši ga, zaprepastila sam se.

Bio je sav krvav a glava uveličana na duplo, sva od hematoma, uši indigo plave-crne, desna ruka natečena, lijevo oko natečeno i spušteno, desna arkada zašivena.

Otišli smo na VMC Petrovaradin, nisu nas primili zbog protokola. Vratili se do stana, popio je tabletu za bolove. Insistirao je da odemo do policijskih stanica, tako smo i uradili.

Sve je prethodno ispričao u policijskim stanicama. Tražio je kamere, koje nisu htjeli da pokažu. Pokazao desnu natečenu ruku. Iznad lijevog oka zašivena mu je arkada. Desno oko natečeno i spušteno. Krvave majice. Nije vrijedilo što smo bili u PS jer su oni tvrdili da “to nije baš tako”. A niko od njih nije ništa ispričao drugačije nego što je moj sin rekao!

Vratili smo se kući, zvao je djevojku i zaspao. Spavao je do 20,15 časova i nazvao me. Bila sam kod zgrade Dnevnik. Došao je taksijem do mene. Sjeli smo preko puta zgrade Dnevnik, na klupu. Pričali o događaju. Rekao je “Idem dole da vidim gdje je Slavko”. Poljubio me i otišao. Rekla sam mu nemoj dugo, moraš kod ljekara. “Dobro mama, neću dugo“.

Tu veče nije došao, zaboravio je telefon. Ujutro 4.5.2018.g. nađen mrtav ispred klupe u Gagarinovoj 10, Novi Sad.

Vršen uviđaj od strane policije koja je potencijalni okrivljeni, tužioc sve prepušta policiji

Nisu obratili pažnju na povrede i udarce na tijelu i licu, u kakvom je stanju odjeća bila. Papirne maramice koje su bile oko tijela natopljene krvlju, kamere isti dan nisu izuzeli. Na kamerama postoji snimak premlaćivanja još jednom od više njih. Nije mogao izdržati tolike batine i preminuo je.

Očigledna nezainteresovanost inspektora Magovčevića iz PS Kralja Petra za ubistvo. Pitam se zašto inspektor štiti ubice?

Inspektor u više navrata zove patologa. Urađena obdukcija nakon 20 dana od smrti, koja je ništavna, bez snimaka i bez fotografija, sa mišljenjem dr Petkovića iz Novog Sada. Povrede lake tupinom a u krvi terapijska doza dijazepama 0,16 % i čašica rakije.

Obdukcija nije prošla vještačenje Odbora za sudsko medicinsko vještačenje Fakulteta medicinskih nauka u Kragujevcu, gdje navode da nije moguće utvrditi vještačenje bez ekshumacije tijela i ponovnog pregleda kalupa.

Dopis iz Kragujevca stigao tužilaštvu 17.9.2018. godine i ni do dan danas ništa nije preduzeto od strane tužilaštva.

Izvještaj policije je da je moj sin korisnik psiho-aktivnih supstanci, da se kretao u društvu gdje se valjala droga, bivši narkoman, liječeni alkoholičar i korisnik centra za lica beskućnike!?!

Sve laži izjavljene na sudu kao i u policijskom izvještaju. Imate utisak da blate ime moga sina da bi opravdali ubistvo.

U najmanju ruku kao da je on ubio a ne neko njega.

Moj sin nije ni boravio u N. Sadu. Zadnjih godinu dana nalazio se u Slivackoj, gdje je radio. Najveće vrijeme života bio u Banjaluci. Ovdje je bio najduže nekih mjesec dana i tad je i ubijen.

Nikad nije bio narkoman niti alkoholičar, nema krivičnih dijela. Moj se sin 11 godina aktivno bavio fudbalom, živjeli smo u Subotici. Policija širi priču da bi opravdala sebe, da je moj sin sam sebi lupao glavu.

Šest mjeseci slučaj stoji! Tražila lično od Ministarstva pravde hitnu ekshumaciju dana 24.8.2018.god., zbog krivičnog djela, podnijela krivičnu prijavu…nikakav odgovor nisam dobila.

Postoji sprega između MUP-a, patologa i tužilaštva. Slučaj žele da zataškaju.

Moj pokojni muž Goran Ćelic preminuo od posljedica ranjavanja, dao je život za ovu zemlju.

Zar se ovako postupa prema porodicama poginulih boraca?! Kava je to interventna policija, da li su ikad pročitali zakon o policiji? Ko im daje za pravo da tuku omladinu u pritvoru?

Iskreno se nadam Vašoj pomoći u rasvjetljavanju slučaja ubistva moga sina.

Radim u Ministarstvu Odbrane Novi Sad.

Majka

Diana Ćelić

(kontakt podaci poznati redakciji)

Ključne riječi
Loading...

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o
Back to top button
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!