fbpx
Kolumne

Srđan Mazalica: Ko je ubio 6.012 ljudi u SAD?

U periodu 2012. do 2017. godine evidentirano je 148 ubistava na području Republike Srpske, od kojih je nerasvijetljeno šest. Procenat rasvijetljenosti ubistava u Republici Srpskoj je 96 odsto, gledajući jedan relativno duži period od šest godina.

Kolumnu Srđana Mazalice prenosimo u cjelosti:

U 2017. godini u Republici Srpskoj nijedno ubistvo nije ostalo nerasvijetljeno.

Loading...

Dakle, samo za ovu godinu, procenat rasvijetljenosti ubistava u Republici Srpskoj je čak 100 odsto.

Radi poređenja, u SAD ovaj procenat za 2017. godinu iznosio je 61,6 odsto.

Od 15.657 ubistava, koja su se u ovoj godini desila u zemlji koja ima najbolje policijske agencije na svijetu i koje koriste najsavremenije policijske i forenzičke metode, nerasvijetljeno je ostalo 6.012 ubistava.

I onda se u martu 2018. godine dešava slučaj “David Dragičević”. Ovaj slučaj dospijeva u žižu javnosti, svakodnevno je praćen od strane medija, protesti i prateći sadržaj okupiraju centralni trg u Banjaluci, slučaj je kao poseban razmatran i na sjednici parlamenta. Ipak, nisam primijetio u 2017. godini da je u SAD – 6.012 trgova bilo okupirano protestima, te da su neki parlamenti 6.012 puta zasjedali i razmatrali pojedinačne slučajeve nerasvijetljenih ubistava, te da je formirano 6.012 anketnih odbora koji su analizirali rad policijskih organa u rasvjetljavanju slučaja. Pitanje je da li je i 6.012 puta došlo do ponavljanja obdukcionih i toksikoloških analiza, te da je oštećenoj strani data 6.012 puta mogućnost da bira policijske timove koji će voditi istragu. Čisto sumnjam da se baš svih 6.012 puta zbog nerasvijetljenih ubistava u SAD posumnjalo da su izvršioci sami policajci, a da su saučesnici ljudi iz vrha policije, ministri, pa čak i vodeće političke ličnosti u zemlji.

Pitanja su sljedeća, a uvažavajući bol koju je pretrpila porodica, ali mi kao političari moramo ta pitanja postaviti: da li će od ovog slučaja svako nerasvijetljeno ubistvo u Republici Srpskoj ići na trg i u parlament? Da li će se ubuduće smatrati da je u svako nerasvijetljeno ubistvo umiješana policija i politički vrh? Da li će nadalje svako nerasvijetljeno ubistvo u godini izbora postati dominantna politička tema u odnosu na druge teme, kao što su: infrastruktura, plate, penzije, zdravstvena zaštita, obrazovanje, nacionalna pitanja, itd.?

S druge strane, protesti na Trgu Krajine su okvalifikovani kao svojevrsna “obojena revolucija”, u koju su, pored opozicije, umiješane i strane ambasade i nevladine organizacije.

Nisam siguran u to da je cilj protesta na trgu bila nasilna smjena vlasti – revolucija, ali ono što je važno napomenuti, da pokret “Pravda za Davida” posjeduje sve elemente nenasilne revolucije (takođe razrađene u knjizi bivšeg otporaša Srđe Popovića), koje se dešavaju u parlamentarnim demokratijama u kojima se održavaju fer i transparentni izbori, a koje imaju za cilj – umanjenje šansi pojedinih kandidata (koji su na vlasti) za pobjedu na izborima. Svi ovakvi pokreti imaju jednu zajedničku crtu: isticanje u prvi plan teme koja će ostvariti medijski i društveni pritisak na birače koji će ih navesti da glasaju emotivno, a ne racionalno. Da na njihovu odluku na izborima utiče pojedinačni slučaj, a ne lepeza političkih tema i ponuda na političkom tržištu. Da glasaju iz bijesa i u afektu, a ne na bazi procjene koja politička opcija će moći najbolje da rješava probleme za koje oni inače misle da su važni i koji se najdirektnije tiču njihovih života.

Pokret “Pravda za Davida” je poprimio jasne političke dimenzije: probosanski kurs, polemika sa političkim ličnostima, stavovi po pitanju državnog uređenja, reforme policije, Srebrenice i slično. Dalje, koncept te organizacije sa njenom strukturom i specifičnim ritualom na trgu je razvijen očigledno uzimajući u obzir jednu činjenicu: Banja Luka je izrazito nisko konfesionalna sredina, čak samo 10 odsto Banjalučana redovno posjećuje crkvu. Ali svaki čovjek ima iskonsku potrebu da bude dio vjerujuće zajednice i da se podvrgava određenom ritualu, podređujući svoje ponašanje i svijest opšte prihvaćenoj proceduri, simbolima, porukama i ikonografiji. Tako je veliki broj građana duhovno inficiran nečim što bi se moglo okarakterisati kao supstitucija za religiju, jer samo tako je bilo moguće održati kontinuitet i intenzitet protesta i okupljanja. Ove elemente je među prvima prepoznao internet portal Frontal u tekstu: https://www.frontal.rs/politika-vjere-u-ime-oca-i-djakca/.

Koliko puta smo čuli argumente i poruke: “zar nemaš empatije?”, “stavi se u Davorovu ulogu, da li ćeš tako misliti?”, “ko je ubio Davida?” (kako bih ja to mogao znati?), “dođi na trg pa ćeš onda imati drugačiji stav”, “oni koji ne dolaze na trg i proteste su neljudi”, i slično. Neprekidno ponavljanje pitanja i poruka sa nekoliko ciljeva: nametanje osjećanja stida bilo kome ko se dvoumi u vezi pokreta i preispituje poruke sa trga, pritisak na druge građane da dođu na trg i prođu proces “inicijacije”, dehumanizacija pasivnih građana, kao i onih koji ne podržavaju pokret ili neke njegove elemente.

Vratimo se na početak. Za mene možda najopasnija poruka je sljedeća: “neka nađu ubice i građani će otići sa trga”. Da li to znači da bi u SAD – 6.012 protesta u samo jednoj godini (koji se nisu desili) trajalo sve dok se ne pronađu ubice? Јedna od karakteristika nenasilnih revolucija je neograničeni rok trajanja. Dakle, postoji mogućnost da pokret “Pravda za Davida” neće nikad prestati da postoji. Čak i ako slučaj bude rasvijetljen, pitanje je da li će porodica biti zadovoljna u tom slučaju, pa i u slučaju epiloga na sudu, jer su nebrojeno puta targetirani “saučesnici” (a ne izvršioci ubistva), a to su Dragan Lukač, Željka Cvijanović i Milorad Dodik. Dakle, pokret ima neograničen rok trajanja, pokret je politički obojen i pokret sve više pred svoje pristalice postavlja jasne političke ciljeve.

Važno je napomenuti da je za ovakve pokrete, u Banjaluci i Republici Srpskoj, već uspostavljena značajna obavještajno-medijska infrastruktura. Blogeri, internet portali, televizije, marketinške agencije. Postoji niz mogućih slučajeva propusta ili neefikasnosti državnih institucija ili organa u rješavanju problema građana, koji se mogu fabrikovati do impozantnih slučajeva koji mogu dobiti potrebnu medijsku pažnju, i što je najvažnije – uticati na emotivni (a ne racionalni) stav kod birača. To mogu biti pitanja iz sfere urbanizma (kao npr. “Park je naš”), zdravstvene zaštite (ugrožen život ili zdravlje propustima u liječenju), premlaćivanje novinara ili opozicionih političara (“Stop krvavim košuljama” u Srbiji). Ukratko, teme koje mogu biti važne za lako prodrijeti do emocija birača mogu biti: život, zdravlje, životni prostor, ugrožavanje sloboda (političkih i medijskih). Utiče se na osjećaj ugroženosti svih građana (“pravda za svu našu djecu”), i njihovog života i zdravlja, razvijanje osjećaja tjeskobe, nemoći i besperspektivnosti.

Za kraj. Rasvjetljavanje slučaja “David Dragičević” je važno za Republiku Srpsku, kao i svakog drugog slučaja, ali uvijek će biti nerasvijetljenih slučajeva ili slučajeva čije rasvjetljavanje traje. Nažalost. Uvijek (u budućnosti sigurno manje) će biti propusta policije u tom procesu, nespretnih i brzopletih konferencija za štampu i kvalifikacija slučaja. Ali to ne znači da se nekoga htjelo “kriminalizovati”, da je policija učestvovala u zločinu, te da su u tome učestvovale i političke ličnosti. O tome je govorio i advokat Anto Nobilo, koga je angažovala porodica, i na kraju, kad se upoznao sa slučajem, izjavio: “…niko ga (Davida Dragičevića) nije silovao, niko ga nije masakrirao, nije ubijen u zgradi MUP-a, nije zavjera policijsko-tužilačkih organa da bi se ubio 21-godišnji dječak, to nije istina.”

Ono što je za Republiku Srpsku važno je da građani učestvuju u političkom životu i glasaju racionalno na izborima i da donose odluke hladne glave. Da analiziraju koje partije imaju ljude koji mogu ostvariti rezultate i da mogu sveobuhvatno sagledati stanje u društvu, te razdvojiti uspješne politike od neuspješnih.

Izvor
srdjanmazalica.blogspot.com
Ključne riječi
Loading...

3
Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
3 Broj niti komentara
0 Broj odgovora na komentare
1 Broj pratioca komentara
 
Najviše reakcija
Najviše odgovora
  Obavještenja  
najnovije najstarije najviše glasova
Obavijesti me o
Goran
Goran

Čuvena i sramotna press konferencija sa patologom i bez tužioca je imala za cilj da “rasvijetli” slučaj. Da li je bilo još slučajeva koji su “rasvijetljeni” na takav ili sličan način? Piše da su u 2017.-toj godini svi slučajevi rasvijetljeni. Povjerenje u način “rasvjetljavanja” je nepovratno izgubljeno.

Sanja
Sanja

U SAD-u, ljudi imaju pravo glasa i pravo na proteste, kod nas ne. Nelogično i bezobrazno je porediti USA i RS, ako ni zbog čega a ono zbog broja stanovnika i veličine ovih geografskih pojmova, samom tim i tezih okolnosti u potrazi za počiniocima. A Banja Luka je toliko mala, da bi i amateri rijesili ovaj slučaj da im se dozvoli. Toliko slučajeva je zataškano na našem sudu da je još bezobraznije pricati o efikasnosti istog. Pozivanje na Frontalove izjave je krajnje pristrasno, amaterski i imbecilno, meni i smiješno. Gospodine Mazalica, pristrasni ste i poistovjećeni sa Snsd-om, samim tim vaše… Pročitaj još »

Angel
Angel

Ne interesuju nas neriješena ubistva u Americi, Mazalice!! Ne pričamo o ljudima ubijenim i stradalim u ratu. Potpuno drugačija vrsta stradanja, nažalost. Pričamo o djetetu ubijenom u miru, marta 2018.! Pa i o drugoj pregaženoj djeci i ubijenim ljudima. Zašto najviši zvaničnici dokazano i potvrđeno kleveću mrtvo dijete? Ko je iznad zakona, Mazalice? Zašto niko od službenika Mup-a uključenih u istragu i koji su učestvovali u uništavanju dokaza nije ispitan, sankcionisan? Zašto niko ne osjeća moralnu odgovornost za ovolike silne propuste i blaćenja tokom istrage? To nam reci, ne koliki je procenat nerješenih ubistava u Americi! Zašto se tako olako… Pročitaj još »

Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!