fbpx
Kolumne

Tamara Kasić: Kurs za akademske građane

Došlo takvo vrijeme da se bez fakulteta ne može. Svi bi da budu gospoda, da budu u profinjenom društvu u finim odjelima. Ko ne bi? Rijetko ko teži ka životu gdje će da crkne od gladi, negdje na ulici kao životinja.

Visoko društvo

Na jednoj običnoj popodnevnoj kafi s društvom se svašta može saznati. I mnogo negativnih stvari zbog kojih se razočarate. Nekoliko ubogih studenata, svako svoju muku muči. Ali jednom je izgleda najteže, studira jako težak fakultet.

Loading...

Mora velike cifre plaćati da se samo pojavi na ispitu i da mu profesori upišu ocjenu. A tek da ne pričam o seminarskim radovima, esejima itd. Iako tu ima više opcija. Ili prevede postojeći rad sa nekog stranog jezika, ili preuzme u potpunosti rad, i promjeni nekoliko riječi, da ubaci i nešto svoje. Eventualno doda još koju rečenicu sa Vikipedije, i to na kraju ispadne vrhunski rad koji bude nagrađen visokom ocjenom.

Žalosno je što to prolazi i na državnim fakultetima kod malo stručnijih profesora. E sad se postavlja pitanje da li je i tim profesorima dosadilo da se muče sa takvim studentima, pa ih samo puste, ili nisu baš toliko stručni kao što ih predstavljaju?

Sva sreća, iako u strašnoj manjini, postoje i ona uboga djeca koja čitaju gomilu knjiga za jedan maleni seminarski rad, koji će profesor jedva preletiti pogledom. Njima neće biti bitna ocjena, niti silni bodovi, već to rade isključivo zbog sebe. Oni jednog dana žele da opravdaju to što će biti akademski građani, a ne da se sramote u pravim akademskim krugovima, među pravim stručnjacima, a ne samo pukim prepisivačima.

Jedan bod, jedan potpis

Danas je cjelokupno obrazovanje postalo smijurija. Fakultet odavno nije nešto što možemo okarakterisati kao visoko obrazovanje. Ono je postalo samo još jedan kurs u nizu.

Čak nam tako i nazivaju predmete u semestru, kurs. I to bih nekako progutala, ali to čak i nije neki kurs gdje treba mnogo truda i rada. Samo neki bodovi, svako daje onoliko koliko mu padne na pamet. I svi ostvare mogućnost da polože ispit, bez obzira da li znaju ijednu riječ da izgovore. Svi su položili. Svi su završili. Kurs, ne fakultet. Kurs!

Za šta nas sprema taj kurs? Da budemo misleća bića? Ne. Da budemo akademski građani? Ne, možda ovi lažni, kojih svakako već ima na gomilu, pa se možemo uklopiti. Šta nas još uči kurs? Da ponavljamo rečenice milion puta izgovorene bez da razmislimo, čak ni na sekund. Još manje da kritički sagledamo stvari.

Valjda to danas tako treba, da budemo samo bezlična masa, koju svako oblikuje kako mu padne na pamet.

Ključne riječi
Loading...

Tamara Kasić

Student Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, na odsjeku za filozofiju. U skladu s tim, razvila je i ljubav prema pisanju. Bavi se pisanjem proze i poezije, a ne samo naučnih radova a takođe ima i svoj blog, na kojem iznosi razne probleme današnjice. Pored studija i posla, takođe, voli i da putuje i upoznaje nove kulture, koji mogu biti velika inspiracija za stvaranje. U slobodno vrijeme se bavi i pole dance-om, koji kod nas nije još uvijek najbolje prihvaćen, ali nada se da će i te predrasude uskoro nestati.

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!