“U Suvaji se danas živi nekim normalnim životom, ako se to može tako reći, jer je ovaj dio Like dosta stradao. Ovdje su mještani puno stradali i u Drugom Svjetskom ratu, ali i u ratovima devedesetih. Sve je bilo porušeno, ali, eto mi smo se vratili” zbori Đuro Vekić, na početku priče o Suvaji, koju posjetismo uoči Božića. Đuro se prije petnaestak godina, iz izbjeglištva, na grudu rodnu – vratio. Radio je i, veli, i u inostranstvu, ali se na kraju ipak u Lici skrasio i oženio.
Imaju on i supruga Zorica dvoje djece, dvoipogodišnjeg sina Novaka i godinu dana stariju kćerku Unu. Bave se poljoprivredom. Od jutra do mraka, stalno posla ima, zbori supruga Zorica.
“To je naša svakodnevnica, djeca, obaveze, imamo stado koza, bavimo se malinarstvom. Sve što proizvedemo je zdravo, nije prskano“, dodaje Zorica. Najteže je vele pronaći tržište, ali su ipak uspjeli. To su uglavnom Split, Dalmacija, primorje. Ipak da nema podsticaja, teško bi se kažu, kraj sa krajem sastavio.
Vjerujte da nema toga, od stotinu, devedeset poljoprivrednika bi odustalo od toga. To su uglavnom podsticaji iz evropskih fondova, jedan dio sufinansira Vlada Hrvatske, kaže Đuro Vekić, ističući da ni to ne može srpiječiti egzodus mještana sa ovog prostora ka zapadnim zemljama.
„Sve manje je i đaka u školama. U Donjoj Suvaji više nema škole. U Srbu je obnovljena samo Osnovna škola, i tu djeca idu do četvrtog razreda. Nekadašnje srednje škole u Srbu – isto više nema. Đaci danas idu u razrednu nastavu u Srb a od petog razreda čak u Gračac. Vozi ih školski autobus, zbori Đuro Vekić, ističući da ovdje nema perspektive za mlade ljude. Jedino možete opstati ako ste skromni“, tiho reče Đuro Vekić.
Suvaja Gornja i Donja, skupa tek stotinjak mještana danas broje. Kroz burnu istoriju, ovaj kraj je baš stradao. I u drugom svjetskom ratu i u ratovima devedesetih. Posebno se pamti prvi juli četrdeset i prve kad su prema podacima istoričara dr Đure Zatezala ustaše pobile gotovo sve Srbe u Donjoj Suvaji. Te rane iz prošlosti ni danas zarasle nisu. U najteža vremena, i tada a i danas, uz vjerni narod pravoslavni na ovom prostoru ostala je Crkva zbori protonamjesnik Predrag Pantelić paroh gračački, pripovijedajući nam o običajima Božićnim u Lici prkosnoj, o hramu vaznesenja gospodnjeg u Suvaji Donjoj, o hramu koji i dan danas okuplja vjernike pravoslavne.
“Ovaj hram pravoslavni građen je od 1875. do 1878. godine. Podaci govore da je čak stotinjak godina ranije ovdje bio stari hram. Iz 1787. godine. Mi ovdje služimo redovno na hramovnu slavu, zatim u subotu oko prvoga jula, kada je ovdje bilo veliko stradanje naroda u Drugom Svjetskom ratu, i za Vaskrs. Sa narodom, stradala je i crkva ovdje, više puta je obnavljana.”, zbori paroh gračački Predrag Pantelić naglašavajući da će obnova hrama u Suvaji Donjoj ipak sačekati neko drugo vrijeme, jer se na ovom području već obnavlja nekoliko pravoslavnih crkava.
I tako je to u Lici prkosnoj, gdje rane još zarasle nisu, gdje se i zima zna okomiti na život ovdašnji. gdje žive dobri ljudi, I vrijedni domaćini. Tako je to u kraju Gračačkom gdje i pored burne prošlosti, ne zaboravljaju odakle su potekli, ko su i šta su, zbori na kraju priče o Suvaji, paroh gračački Predrag Pantelić.
