Prema odluci Grada Banja Luka, pojedinci, grupe i udruženja građana mogu predložiti nazive novih ulica u gradu na Vrbasu. Jednu takvu inicijativu pokreno je i voditelj i novinar RTRS Danijel Dakić. Naime predloženo je uz valjano obrazloženje da jedna od ulica ponese ime po humanitarki Miri Kesić.
Mira (rođeno Ivanović) Kesić rođena je u Sanskom Mostu 1914. godine, ali se usljed prerane smrti oca porodica preselila u Banjaluku 1920. godine. Školovala se za profesora filozofije te je Filozofski fakultet završila u Skoplju.
U periodu od 1945. do 1947. godine bila je angažovana na poslovima pronalaženja i zbrinjavanja ratne siročadi. Dvadeset drugog aprila 1945. godine ušla je u Banjaluku s Narodnooslobodilačkom vojskom sa zadatkom da formira i okupi djecu radi stvaranja dječjih domova za ratnu siročad. Tada je dovela 34 djece s teritorije Kozare i smjestila ih u domove. Bila je to prva grupa koja je našla smještaj u uslovima koji su bili zadovoljavajući za djecu.
Za nepunu godinu bila je načelnica Okružnog narodnog odbora Banjaluka, članica Izvršnog odbora AFŽ-a Okruga Banjaluka i članica Gradskog odbora AFŽ-a, zatim upravnica Generalne uprave dječjih domova za banjalučki okrug i u roku od šest mjeseci je formirala domove: “Edhem Leda Karabegović”, “Šoša Mažar”, “Kasim Hadžić”, “Danko Mitrov”, “Veselin Masleša”, “Rada Vranješević” u Banjaluci, “Novak Pivaš” u Prnjavoru, “Mladen Stojanović” u Prijedoru, “Lepa Kadić” u Bosanskoj Gradišci te dječje domove u Jajcu, Sanskom Mostu, Bosanskoj Dubici i Kotor Varošu.
Po rasformiranju Okružnog narodnog odbora za Okrug Banjaluka, upućena je u Sarajevo, gdje je postavljena za načelnicu dječje zaštite. Na tom poslu ostala je do bolesti supruga, koji je u to vrijeme bio sekretar Ministarstva trgovine i snabdijevanja BiH. Po njegovoj bolesti i smrti 1949. zamolila je potom i dobila zaposlenje u Dječjem domu “Rada Vranješević”, koji se tada nalazio u Gundulićevoj ulici. Dužnost je preuzela iste godine od tadašnje upravnice Doma Berislave Carić te na toj poziciji ostala 33 godine.
Nakon rata i sve borbe Banjaluka je još jednom stradala. Ovaj put je to bio uticaj prirode. U najrazornijem zemljotresu koji je pogodio grad na Vrbasu 1969. godine razrušeni su bili i Mirini domovi, ali nikada nije odustala.
Uz pomoć ljudi iz cijelog svijeta tada je sagrađen novi dom po ugledu na švedske domove te je slovio za jedan od najsavremenijih objekata takve vrste. U njenom stanu pored fotografija, dokumenata i mnogobrojnih pisama nalazila se i velika kolekcija šoljica, koju su joj djeca, znajući za njenu veliku ljubav prema ovim porculanskim predmetima, slala iz cijelog svijeta. Kolekcija je, nažalost, stradala u zemljotresu, a tadašnji štićenici Doma su šolje polijepili kako teta Mira ne bi ostala bez svojih uspomena.
Mirinom zaslugom Banjaluka je 1984. godine bila domaćin četvrtom kongresu UNESCO-a posvećenom pitanju brige o djeci. Najveće priznanje je dobila na proslavi Pete kozaračke brigade u Milića gaju, kada su je preživjeli borci pozvali da stane u stroj, rame uz rame do njih.
Danijel Dakić je povodom ove inicijative rekao: ”Nas nekoliko kolega, među kojima je i novinar RTRS Igor Ninković, došli smo na ideju da pokrenemo inicijativu da se jednoj ovako važnoj ličnosti, koja je svojom humanošću i odanošću prema svom narodu i svom gradu zadužila današnju generaciju da pokaže poštovanje prema prošlim vremenima u kojima je izuzetno bilo teško raditi ono što je teta Mira radila decenijama, brinući se za djecu ali i institucije u čijem je osnivanju učestvovala.Više je nego očigledno da inicijativa ispunjava uslove propisane odredbom jer je gospođa Mira Кesić nesebičnim požrtvovanjem, junaštvom, odanošću, vjerom, dobrotvorstvom zadužila generacije Banjalučana i Banjaluke, koja bi se mogla odužiti imenovanjem jedne od do sada neimenovanih ulica na području grada.”
Odluku o imenovanju ulica donosi gradska skupština na predlog posebne komisije u Odsjeku za poslove komunalne naknade, pravne i stručne poslove na nadležno postupanje.
