Sport

Velika je čast biti reprezentativac Srbije

Kapica sa brojem osam u vaterpolo reprezentaciji Srbije već 13 godina je rezervisana za Milana Aleksića. Član Solnoka, jedan je od onih koji je osvojio sve što se osvojiti može i neizostavan je šraf mašinerije Dejana Savića koja uveliko krči sebi put do Olimpijskih igara u Tokiju. 

Loading...

Aleksić za ATV kaže da će srpski vaterpolisti pokušati da ugrabe prvu priliku da se domognu olimpijske vize.

“To je prvi cilj ovog ljeta, pogotovo što se završni turnir Svjetske lige igra u Beogradu. Sigurno je da idemo na osvajanje zlatne medalje, što bi nam obezbijedilo plasman na Olimpijske igre. Bila bi to velika stvar, da završimo posao oko plasmana na Olimpijske igre već na samom početku ljeta,” rekao je Aleksić.

“Neću i ne mogu”, ne postoji među vaterpolistima Srbije kada im na adresu stigne poziv u reprezentaciju. Milan ne krije da se svakom novom utakmicom u nacionalnom timu osjeća privilegovanim što predstavlja svoju zemlju. 

“Otkaza nikada nije bilo u vaterpolo reprezentaciji Srbije i ja se nadam da neće biti ni ubuduće. Velika je čast i zadovoljstvo igrati za reprezentaciju Srbije. Prošli smo mnogo lijepih trenutaka, osvojili veliki broj zlatnih medalja. Dokle god budem u mogućnosti, to mogu da kažem u svoje ime, uvijek ću rado da se odazovem pozivu selektora,” kaže Aleksić.

Jedna od gorućih tema van bazena u svijetu vaterpola je zgusnut kalendar takmičenja. Klupske i reprezentativne obaveze su isprepletene, a putovanja s kraja na kraj svijeta sve češća. Iako igrači i struka, nerijetko, podignu glas i ukažu na napore koji su iz godine u godinu sve veći, vodeći ljudi ovog sporta ne mare previše za ovaj problem. I dok Milan sliježe ramenima uz opasku kako nama tako i ostalima, selektor Dejan Savića ne miri se sa ravnodušnim stavom vrhuške svjetskog vaterpola koja kroji sistem. 

“Izgubili smo glas, ne samo treneri reprezentacija nego i klubova, objašnjavajući da je kalendar takmičenja prenatrpan i da su igrači, bukvalno, iscijeđeni. Zemljani sport ne može da se poredi sa vodenim, ovo je mnogo napornije i ne postoji solucija bržeg oporavka, a oporavak igrača je veoma bitna stavka u svakom bazičnom sportu. Ne samo što niko ne pita trenere, nego niko ne pita ni igrače, a mislim da su oni ti ispred kojih treba da se sjedne i da ih se pita kako im je,” kaže Dejan Savić, selektor vaterpolista Srbije.

A da im nije i neće biti lako, govori podatak da se finale završnog turnira klupske Evrolige igra samo devet dana pred onaj Svjetske lige, na kojem je ulog olimpijska viza. “Biće pakleno narednih godinu i po dana” slikovito dočarava Dejan Savić šta čeka sve one iz njegovog esnafa. 

Za to vrijeme Milan Aleksić i saigrači imaju samo jedan cilj, da himna Srbija “Bože pravde” i dalje ostane nezvanična muzička numera zatvaranja, skoro pa svakog, velikog takmičenja unazad nekoliko godina.

  

Izvor

Ključne riječi
Loading...

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o

Izdvojeno

Close
Back to top button
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!