“Zločin i kazna” u NP RS: Predstava dostojna klasika Dostojevskog
BANJALUKA – Veliki roman u odličnoj dramatizaciji, pojedini glumci na vrhuncu dosadašnje pozorišne karijere, muzika po mjeri psihološke nestabilnosti likova na sceni i drama koju 180 minuta gledamo bez treptaja, sjećajući se zašto je Fjodor Mihajlovič Dostojevski naš savremenik i kućni prijatelj.
Sve ovo donosi novi komad Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) “Zločin i kazna”, koji po romanu Dostojevskog na Veliku scenu ove kuće postavlja reditelj Dušan Petrović, ujedno zadužen i za kodramatizaciju teksta.
Premijera komada, čiju dramatizaciju pored Petrovića potpisuje čuveni režiser, pisac i glumac Miroslav Belović (1927-2005), zakazana je za večeras u 20 časova, a u ponedjeljak uveče, pretpremijerno, komad je odigran u prisustvu medija.
Kako će premijera proći još ne znamo, ali nam je poznato da je u gotovo punoj sali (iznenađujući broj prisutnih novinara na jednoj predstavi) sedma sila pala na koljena. Ono čime su je glumci razoružali bio je sam život, odnosno njegove psihološke i egzistencijalne istine. O Dostojevskom je odavno poznato da je robijao uz ljude sa društvenog dna, da je zalagao sopstvena odijela jer nije imao da plati preporučeno pismo, ali i da su na njegovoj sahrani u Sankt Peterburgu osvanule desetine, a neki biografi tvrde čak i stotinu hiljada, duša.
Živopisnost njegovih likova, dakle, svjetska književnost odavno ne dovodi u pitanje, a uvjereni smo da će po aršinima pozorišne kritike i publike, zahvaljujući posvećenom radu i umijeću glumaca, dugo i neupitno ti isti likovi biti živi i na sceni Nacionalnog teatra Republike Srpske.
Ansambl predvodi Zlatan Vidović u ulozi Raskoljnikova, a njegovo vođstvo, usudili bismo se reći i prije same premijere, već uveliko opravdava i pravi stepenik više u odnosu na prošlogodišnju nagradu za najboljeg glumca sezone u NP RS, ali i nagadu za najbolju mušku ulogu na “Međunarodnom festivalu Martina Mekdone”, koju je, takođe, prošle godine osvojio u Rusiji.
Vidović je za “Nezavisne” govorio kako se “vratio” Rusiji upravo kroz jedan od najpoznatijih likova istorije književnosti, te da je kuća u kojoj je zaposlen predstavom “Zločin i kazna” napravila jedan hrabar i neophodan iskorak.
“Prije bilo kakvog početka na radu za predstavu iščitavao sam roman i razne psihološke analize bipolarnih poremećaja i dijagnoze koje bi mogle biti pogodne za lik koji tumačim. Potom sam čitao razne književne analize Dostojevskog i njegovog romana i tek smo onda uplovili u ovu dramatizaciju. Ova nam se dramatizacija od svih koje smo imali na raspolaganju učinila najbogatijom, jer iziskuje veliki ansambl i prati Raskoljnikova kroz tri linije priče. Mislim da smo sve to izvukli na kraju i mogu samo da kažem da su ti slojevi zaista poprilično bolni za glumca kada ih otkriva. Jednostavno moraš sebe da ponudiš i ostaviš na sceni da bi došao do ovakvog rezultata”, kazao je Vidović, kojeg kroz predstavu prati čak dvadeset glumaca: Gordana Milinović, Miljka Brđanin, Dragana Marić, Ljiljana Čekić, Rok Radiša, Danilo Kerkez, Goran Jokić, Sofija Medojević, Radenka Ševa, Ognjen Kopuz, Zoran Stanišić, Aleksandar Stojković, Željko Erkić, Bojan Kolopić, Željko Stjepanović, Slađana Zrnić, Sandra Ljubojević, Nikolina Friganović, Valentina Čegar, Nataša Perić, Boris Šavija i Vladimir Đorđević.
Uz Vidovića, po mišljenju nekolicine novinara, u komadu su se, nijansu iznad odlično uigranog kolekiva, istakli Boris Šavija u ulozi Porfirija Petroviča, Bojan Kolopić u ulozi Razumihina, a po običaju na vrhuncu zadatka bile su Slađana Zrnić i Nikolina Friganović, kao i Gordana Milinović u kratkoj ulozi zelenašice Aljone Ivanovne. Da “Zločin i kazna” ne može zaustaviti sjekiru u ruci ubice nad vratom neke buduće Ivanovne poodavno je pisao pjesnik Milan Nenadić. Toga je s ovom predstavom svjestan i Dušan Petrović, ali je isto tako reditelju jasna i prosvetiteljska uloga koju klasik Dostojevskog može ostaviti na pojedinca.
“U vremenu u kom smo sa svih strana, preko raznih novih i starih medija, napadnuti banalnim sadržajima, prostotom i nepodnošljivom površnošću, smatram da umetnost, pre svega pozorište koje je uvek bilo svedok svog doba, mora ponovo da stekne svoju prosvetiteljsku misiju, da bude brana sveopštem zaglupljivanju. Teatar treba da bude oaza, sigurna kuća, skriveni hram u koji se njegovi posvećenici mogu skloniti i razmatrati mnoga suštinska pitanja”, riječ je reditelja predstave koji je uvjeren da Porfirije Petrovič pravilno rasuđuje kada kaže da je zločin počinjen nad babom zelenašicom moderan. Raskoljnikov je, reći će dalje Petrović, možda prvi savremeni ubica, onaj koji vjeruje da će svjesno izmaći sopstvenoj savjesti i koji dugo u tome uspijeva.
“U našem vremenu zločinci mirno žive i ne pomišljaju na pokajanje. Kada i gdje je nestala savest”, zapitao se Dušan Petrović postavljajući ovaj komad, a pitanja u samom komadu, slično kao u romanu, zaista su brojna.
Neupitno je, kao što smo već konstatovali, da je NP RS dobilo još jednu veliku predstavu. Na tako nešto, zapravo, kladili bismo se kao lik iz jednog drugog romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, no taj čin sam po sebi postavlja jedno novo pitanje, da li postoje uspješni kockari?
