Hronika

“AKO NE DOVEDEŠ DRUGARICE, PLATIĆE TVOJA SESTRA” Podmukle metode kontrole koje koriste trgovci ljudima u Srbiji

Žene i djeca najčešće su žrtve trgovine ljudima u Srbiji u posljednjih nekoliko godina, a najzastupljeniji je vid seksualne eksploatacije. Maloljetnici su žrtve i seksualne eksploatacije, ali i prinude na prosjačenje i prinude na brak, podaci su Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima.

Posljednji slučaj trgovine ljudima kada je makro Mihailo Maksimović uhapšen na beogradskom aerodromu, a dvije djevojke koje je podvodio, a koje su prethodno uhapšene u hotelu sa turskim državljanima pristale da sarađuju sa policijom i dobile status osjetljivih svjedoka, otvorio je mnoga pitanja o zastupljenosti ovog krivičnog djela u Srbiji.

Loading...

Podaci Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima za koji je nadležno Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije pokazuju da su najčešće žrtve trgovine ljudima žene i djeca, a među identifikovanim najzastupljenije su žrtve seksualne i radne eksploatacije. Ono što se promijenilo u odnosu na period od prije petnaestak godina, prema podacima nevladine organizacije “Astra”, koja radi na problemu trgovine ljudima protekle dvije decenije, jeste da su danas 80 odsto žrtava domaće državljanke, dok su nekada to bile Moldavke, Ukrajinke, Bugarke i Rumunke. Takođe, dok je ranije bilo više registrovanih slučajeva prekogranične trgovine ljudima, posljednjih godina u porastu je interna, odnosno prodaja djevojaka i žena iz jednog grada Srbije u drugi. Riječ je najčešće o seksualnoj eksploataciji.

– U preko 80 odsto slučajeva riječ je o seksualnoj eksploataciji. Jedan od trendova koji je uslovio da interna trgovina ljudima poraste je to što su Rumunija i Bugarska ušle u Evropsku uniju, a veliki broj moldavskih državljana dobio je rumunske pasoše i onda automatski ima ulaz u tu zemlju i nije više potrebna ruta kroz Srbiju – kaže za “Blic” direktorka NVO “Astra” Marija Anđelković i dodaje da su države u kojima su državljanke Srbije bile seksualno eksploatisane najčešće Italija, Španija, Njemačka i Švedska.

Ipak, kako dodaje, posljednjih godina sve više je registrovano i radne eksploatacije, gdje su žrtve muškarci.

– Ono što je karakteristično je da tih slučajeva nema mnogo, ali da su oni masovni. U pitanju je nekoliko desetina ili nekoliko stotina, a čak u jednom od najpoznatijih slučajeva smo imali i hiljadu eksploatisanih radnika. Radna eksploatacija najzastupljenija je u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Prije više godina otvorio se krak ka Bliskom istoku, Dubai i Arapski Emirati, što predstavlja problem s obzirom na to da tamo nemamo saradnike u vidu međunarodnih i nevladinih organizacija za razliku od Zapadne Evrope. Što se tiče radne eksploatacije, to su najčešće zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Imali smo slučajeve u Gruziji, Azerbejdžanu i veliki slučaj u Sočiju u Rusiji tokom trajanja Olimpijade – dodaje Anđelkovićeva.

Podaci pokazuju da kada je riječ o organizovanoj trgovini ljudima u 99 odsto slučajeva muškarci su trgovci.

– Ono što je zanimljivo to je da mi imamo predrasude kako ti trgovci izgledaju pa ih tako obično zamišljamo kao ćelavce sa zlatnim lancima. Međutim vi tu imate raspon trgovca od čuvenog Milivoja Zarubice iz 2002. godine do Mladena Dalmacije, koji je bio student Bogoslovije i koji je govorio nekoliko jezika – kaže Anđelkovićeva.

– Ranijih godina smo imali mnogo više slučajeva ekstremnog zlostavljanja, odnosno vidljivih fizičkih povreda na žrtvi poput razbijenih zuba, modrica, gašenja pikavaca po tijelu itd. Sada ih ima u mnogo manjoj mjeri, zato što trgovci koriste mnogo perfidnije načine kontrole. To rade najčešće ucjenom da će se nešto desiti članovima porodice žrtve ili da će objaviti eksplicitne fotografije na društvenim mrežama čime ih zapravo kontrolišu i to je dovoljno da žrtva ni ne pokuša da pobjegne – dodaje Anđelkovićeva.

U nekim slučajevima trgovci su žene – zovu ih “madam”. Prema riječima rukovodioca Kancelarije za koordinaciju aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima MUP Mitra Đuraškovića, i one ponekad ispoljavaju nasilnost prema žrtvama trgovine ljudima i zadužene su za regrutovanje žrtava. Takođe, žene trgovci u većem broju slučajeva bile su članovi porodice, poput tetke, majke ili babe žrtve.

– Imali smo čak i situaciju da je maloljetnik podvodio svoju sestru. Takođe, imali smo situaciju iz Subotice gdje je majka podvodila svoju kćerku. Sada se malo taj profil trgovca ljudima proširio i praktično svako ko osjeti ili prepozna nečiju ranjivost i šansu da to eksploatiše i da sebi na taj način omogući lagodan život, potencijalni je trgovac ljudima, s tim što mi u praksi imamo situaciju kada nam se u lancu regrutovanja pojavi mlada osoba koja onda regrutuje svoje drugarice i ta drugarica postaje žrtva trgovine ljudima. U tom slučaju treba gledati u kom svojstvu je regrutovala ta osoba. Vrlo često se dešava da je ona prinuđena da to uradi, da joj je trgovac naredio da dovede u njegov lokal još tri drugarice uz prijetnje: “Ako ne dovedeš isjeći ću ti prst ili će te silovati. Evo, tvoja sestra ima 13 godina, ako ne dovedeš tri drugarice, mi ćemo dovesti tvoju sestru”. Ta djevojčica onda je žrtva trgovine ljudima i mi kroz naš sistem treba da primijenimo odredbe Konvencije o nekažnjavanju i prepoznamo je kao žrtvu, a ne kao učinioca krivičnog djela – kaže Đurašković.

KO SU ŽRTVE?

Podaci Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima ukazuju i na to da su u najvećem riziku od eksploatacije osobe niskog obrazovnog profila, osobe sa invaliditetom, osobe koje su egzistencijalno ugrožene i osobe koje su pretrpjele ili trpe neki oblik nasilja.

– Ključni aspekt za prepoznavanje žrtava i njihovu identifikaciju je pojam ranjivosti. Neke od najranjivijih grupa su djeca, adolescenti, žene, migranti, osobe koje žive u siromaštvu, nezaposleni bez adekvatnih mogućnosti za zaposlenje, neobrazovane osobe, osobe kojima je teško dostupan sistem pravosuđa, kojima su narušena ljudska prava, kod kojih je prisutna istorija nasilja i drugi oblici traumatizacije, slaba ili nikakva integracija u društvo i zajednicu. Prisustvo ovih faktora znatno povećava mogućnost vrbovanja, eksploatacije…- kažu iz Centra.

Takođe, podaci “Astre” pokazuju da je među žrtvama bilo i fakultetski obrazovanih osoba, ali sa zajedničkom crtom svih žrtava, a to je siromaštvo.

KAKO VRBUJU ŽRTVE?

Žrtve se vrbuju i dalje klasičnim načinima – putem oglasa za posao ili stupanjem u ljubavnu vezu sa žrtvom radi sticanja povjerenja.

– Još su karakteristični klasični oblici vrbovanja žrtava, najčešće putem oglasa za posao, da li za posao koji će kasnije preći u radnu eksploataciju ili posao koji je obećan pa se ispostavi da nije riječ o poslu nego o seksualnoj eksploataciji. U sferi ovih novih tehnologija onlajn oglasa ima mnogo. Zamke se kriju iza oglasa za radnice za manikir, pedikir, čuvanje djece, konobarice. Neki oglasi su takvi da nema šanse da se posumnja da iza ima nečega. Iz nekih slučajeva koji su procesuirani moglo se vidjeti iz tih predmeta da su djevojke do poslejdnjeg momenta vjerovale da idu da rade u kafiću ili restoranu, da će imati platu 2.000 evra u Italiji. U pomenutom slučaju nije došlo do eksploatacije zahvaljujući posebnim mjerama policije i tužilaštva (prisluškivanju trgovaca). Lanac je zaustavljen prije nego što je do eksploatacije došlo i oni su osuđeni – kaže Anđelkovićeva.

Kako dodaje, drugi metod vrbovanja je dečko koji zapravo služi kao mamac, u kojeg se ona zaljubljuje.

– On joj obećava sve što ona želi da čuje: “Dobićeš pasoš, avionsku kartu, živjećemo u Švedskoj, imaćemo porodicu, naći ću ti posao…”. Žrtva u to vjeruje zato što ne postoji ništa na osnovu čega bi ona posumnjala da to nije tako jer je on prema njoj prethodnih par mjeseci bio divan – dodaje sagovornica.

Treći, i prema riječima Anđelkovićeve rijedak u praksi metod jeste otmica, i ne postoji zvaničan podatak koliko žrtava trgovine otmicom završi u lancu.

Prinudni brak

Prinudni brak predstavlja drastično kršenje prava djece, dodaje Đurašković. U pitanju je ugovaranje faktičke zajednice života među djevojčicama i dječacima mlađim od 16 godina od strane njihovih roditelja. U ovakvom odnosu djevojčici prijete svi oblici eksploatacije.

– To je faktička zajednica gdje ima elemenata višestruke eksploatacije – i seksualne eksploatacije, radne eksploatacije, prinude na vršenje krivičnih djela i prinude na prosjačenje. Toga kod nas ima u siromašnim porodicama. Na primjer, oca porodice za kćerku pitaju već kad napuni 12-13 godina. Roditelji vrlo često obezbjeđuju da ta zajednica za kćerku bude u inostranstvu – Italiji, Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj – kaže Đurašković.

Eksploatacija po useljenju u novi dom najprije kreće od toga da djevojčicu seksualno eksploatišu i tjeraju da radi poslove po kući, zatim da prosjači po ulicama evropskog grada u koji se doselila, a ako i to nije dovoljno, da vrši krivična djela.

– Dogodio se i slučaj da su djevojčicu iz Albanije dva puta prinudno udali u Crnoj Gori pa je onda došla u Srbiju iz istog razloga… Tu je otkriveno. Takođe, imali smo slučaj da se sestra koju su prinudno udali javila bratu preko Fejsbuka i rekla mu da je u Njemačkoj i da je prinuđena na prostituciju – dodaje Đurašković.

(Blic)

Izvor

Ključne riječi
Loading...

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o
Back to top button
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!