Putopisi

Žegar pjeva: Oj Stojane dično ti je ime, Bukovica ponosi se njime! (VIDEO)

Tragom ideje da se ovjekovječi lik i djelo kotarskog serdara Stojana Jankovića,   i u želji da otkrijemo sve detalje priče  o Gaji i Zlaji, momcima iz KUD-a “Dositej Obradović” putujemo od Kistanja ka Skradinskom zaleđu. Konkretno, idemo u Lađevce, Tamo živi Zlatko Perak.

Priča o Gaji i Zlaji, postaje još zanimljivija kada se zna da je Zlatko Hrvat a Gajo Srbin. Ipak oni su  na prvom mjestu Pobratimi. I tako će vele ostati dok je svijeta i vijeka. Tu počinje  priča o ploči koju upravo on i njegov drug, Gajo Radmilović,  izradiše u želji da se lik i djelo Janković Stojana nikada ne zaboravi.

Loading...

“Upoznali smo se na fešti kod jednog rođaka, slučajno smo se sreli i zapjevali. Vidjeli smo da pašemo jedan drugome i tako smo se sprijateljili. Tako smo i došli na ideju da kroz ploču koju smo izradili, lik i djelo Stojana Jankovića ovjekovječimo.”

Ploču Stojanu Jankoviću na kojoj piše da ju podižu Gajo i Zlajo u čast kotarskom serdaru i poglavaru morlačke narodne vojske i velikom borcu protiv turskog zuluma stavljamo  u automobil i vozimo u Žegar. Tu nas  čeka Gajo Radmilović.  Stižemo po dogovoru.  Da još jednu  lijepu priču ispričamo. Na samom  početku i Gaju upitasmo kako su baš njih dvojica Pobratimi  postali

“Sasvim slučajno. Sudbina nas je povezala. Imamo mi puno ideja, a ova sa pločom Stojanu Jankoviću, uradili smo u znak zahvalnosti kotarskom serdaru.” gaže Gajo Radmilović

Konačni cilj je napraviti manifestaciju po kojoj će se Stojan pamtiti, po kojoj će ga Žegar rodni opjevati, I od zaborava otrgnuti, kažu Gajo i Zlajo, postavivši ploču kotarskom serdaru na vidno mjesto, na mjesto koje opominje i čuva sjećanje na lik i djelo  heroja Bukovice.

Tri nedjelje kasnije ponovo dolazimo u Žegar, rodno mjesto našeg sagovornika, Gaje Radnilovića,, u želji da priču o Stojanu Jankoviću nastavimo. Dočekali su nas, upravo njih dvojica, na mostu preko rijeke Zrmanje. Odlazimo do turske kule, po kojoj je Kaštel Žegarski i dobio ime. Bila je to prilika da se nešto i o samom selu kaže,

„Žegar se najprije zvao Kegar. To mu je staro ime. Inače, naše mjesto je dobilo ime po kuli koja je sazidana 1510. godine, a izgradio ju je izvjesni Ibrahim. U njoj je sve do 1660. godine boravila turska posada. Oko šezdeset ljudi. Tada ih je odavdje isjerao upravo Stojan Janković.“ zbori naš sagovornik

Stojan Janković je heroj, dodaje, on je proslavio Žegar,  on je spasio narod u Ravnim kotarima i Bukovici.

„On je najpoznatiji naš čovjek iz tog perioda. Bio je čak i zarobljen u bici na Zrmanji i proveo punih devet godina u turskom ropstvu. Tamo je kažu i poturčen, ali je devete godine, desetog mjeseca uspio da pobjegne. Iako je tamo živio kao paša, ipak se vratio u rodni kraj. Bio je jako mudar. Nije uvijek išao na sablju i topuz, ne, išao je on često u pregovore, i sa Turcima i sa Mlečanima. Sve za narod. Jednostavno imao je viziju, šta će biti za pet, šta za deset godina, šta dalje. Samo njemu možemo zahvaliti kao narod što smo opstali ovdje.“ kaže Gajo Radmilović. I ni tu nije kraj, priča o Gaji i Zlaji i kotarskom serdaru Stojanu Jankoviću dobiće svoj epilog kažu ova dva simpatična momka, koja žele kroz manifestaciju „Dani Stojana Jankovića“ a koju bi održali u njegovom rodnom Žegaru, da mu se oduže vrate ga tamo gdje mu mjesto u istoriji zaisata i pripada.

Ključne riječi
Loading...

Komentariši

Za napredne opcije komentarisanja, možete se prijaviti
avatar
  Obavještenja  
Obavijesti me o
Back to top button
Close
Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!