GB intervju: Adam Šukalo o radu Tužilaštva i kršenju procedura u slučaju ubistva Davida Dragičevića

Adam Šukalo je narodni poslanik, bivši lider Srpske napredne stranke RS (SNS RS) i stranke Napredna Srpska, te samostalni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NS RS). Rođen je 2. septembra 1978. godine u Gradišci. Oženjen je, ima dva sina, Danila i Lava. Živi na relaciji Gradiška – Banjaluka. Šukalo u aktuelnom sazivu Narodne skupštine RS deluje kao samostalni poslanik u klubu Partije demokratskog progresa (PDP). Član je Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju. Adam Šukalo je rođen u Gradišci gde je završio osnovnu i srednju školu. Po zanimanju je diplomirani pravnik.

U razgovoru, ekskluzivno za GlasBanjaluke, priča o Tužilaštvu, sudovima i stradanju Davida Dragičevića.

GB: Kako komentarišete izjave predsjednika Dodika, koji prekjuče kaže kako u Tužilaštvu rade ljudi koji nisu sposobni da rade svoj posao a prethodno, na press konferenciji nakon sastanka sa predsjednikom Vučićem 15.6., dakle prije 15 dana, je izjavio da Tužilaštvo radi na slučaju smrti mladića, da je angažovano šest tužilaca, te da nije njegovo da se miješa u njihov rad. “Јa sam izražavao sumnju u rad Tužilaštva sve dok nisam bio upoznat kroz izvještaj koji je tužilac podnio Narodnoj skupštini. Ljudima treba dozvoliti da rade svoj posao a ne prejudicirati stvar”, je tad izjavio Dodik.

Šukalo: Od Milorada Dodik je svašta za očekivati pa i to da svaki dan mijenja svoje izjave vezano za slučaj ubistva Davida Dragičevića. On se svjesno poigrava sa sudbinom porodice Dragičević svojim uključivanjem i pozicioniranjem u kontekstu da on nešto pomogne. Poruka koju treba uputiti Miloradu Dodiku je da se više ne mješa u slučaj ubistva Davida Dragičevića jer on je zajedno sa svima njima u Tužilaštvu i ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske doprinjeo da u ovom momentu nemamo čak ni otvorenu istragu. Ono što je poenta svega vezanog za ubistvo Davida Dragičevića je da nadležno tužilaštvo, pod pritiskom i u raljama određenih predstavnika ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ne smije da donese naredbu o sprovođenju istrage i u fazi koja traje preko tri mjeseca mi još nemamo čak ni naredbu o sprovođenju istrage, tako da sve ovo što oni rade, u suštini, u eventualnom sudskom postupku ne može ni služiti kao bilo kakav dokazni materijal.

GB: Kako je uopšte moguće da ne postoji ta naredba?

Šukalo: Riječ je o dugogodišnjoj praksi Tužilaštva u Republici Srpskoj. Riječ je o praksi u kojoj ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske samo preuzme gonjenje i istražnu fazu a Tužilaštvo uključuje kao sporedni organ koji im samo služi za to da im oni u jednom neformalnom procesu odobre radnje koje se tiču saslušavanja a evo čak vidite i vještačenja. Ono što je važno istaknuti u svoj ovoj vrsti priče je da čak sva vještačenja koja je Tužilaštvo sprovodilo i ova koja su “bila eksperiment”, kako je to vještak Karan izajvio da je on sam vještačio kao i ova koja su najavljivali ovih dana da su gotova, ništa ne služe u kontekstu tužilačke istrage zato što nije još uvijek odlučeno da se pokrene naredba o sprovođenju istrage.
Tek kad se pokrene naredba o sprovođenju istrage oni imaju određen rok, on bi trebao biti 6 mjeseci, da podignu optužnicu. S obzirom da oni (Tužilaštvo) još nisu usvojili naredbu, ovo krivično djelo još uvijek ne kvalifikuju na taj način i time opstruišu. Tužilaštvo i MUP a i Milorad Dodik im pomaže na taj način.

GB: Da li to znači da de facto, u pravnom smislu, istraga još i ne postoji?

Šukalo: Ne! Ne postoji. Kao što ste mogli da čujete na Anketnom odboru oni to vode pod nekom šifrom, KPK ili kako već. Riječ je o predmetima koji, možemo slobodno reći, stoje jedan dan u ladici, jedan dan na stolu pa onda ponovo jedan dan u ladici i tako u krug. Tužilaštvo na ovaj način, razvlačeći uopšte taj momenat da donese naredbu o sprovođenju istrage opstruiše istragu i upravo iz tog razloga mi smo na Narodnoj skupštini Republike Srpske predložili dva zakona.
Jedan je ukidanje imuniteta, jer kao što vidite tužioci mogu u vršenju službene dužnosti i te kako počiniti krivično djelo a da ne prime mito ili da urade neko drugo krivično djelo već u pravo nesprovođenjem svojih službenih dužnosti na koje ih je Zakon o krivičnom postupku obavezao. Oni na taj način opstruišu istragu i na taj način postaju saučesnici.
U slučaju ubistva Davida Dragičevića, istraga je tako specifična da svaki momenat, svaki sat, svaki minut može značiti ključni argument odnosno ključni dokaz, sutra, u podizanju optužnice i u pravosnažnoj presudi suda, kada bi to došlo do suda. Ovako to sve ide u pravcu, kao što vidite, da ministarstvo unutrašnjih poslova i Milorad Dodik u ovom slučaju vrše pritisak na Tužilaštvo da zaključkom završe slučaj, da kažu da ovdje nema elemenata krivičnog djela i da se uopšte u istragu i ne uđe, kao što se nije ni ušlo do danas.

GB: Da li to znači da su činjenice u suprotnosti sa izjavama ministra Lukača koji kaže da treba pustiti institucije da rade svoj posao i da Policija samo radi po nalogu Tužilaštva? Kojem nalogu ako isti i ne postoji?

Šukalo: Ključna je stvar ovdje da ministarstvo unutrašnjih poslova, kao i mnogim, brojnim, drugim slučajevima zloupotrebljava svoju funkciju i zloupotrebljava i samo Tužilaštvo. Ovdje mi možemo kvalifikovati da ministarstvo unutrašnjih poslova potpuno protizakonito vodi istragu a da nadležno tužilaštvo još uvijek nije počelo sa istragom. Oni su pomoćni organ Tužilaštva a u ovom slučaju imamo zamijenjene uloge.

Ovo što sam rekao nije plod bilo kakvih insinuacija već jednostavno tačno definisanje ovog slučaja, ubistvo Davida Dragičevića u kontekstu Zakona o krivičnom postupku. Zakon o krivičnom postupku ne poznaje podnošenje izvještaja od strane ministarstva unutrašnjih poslova, samo nadležni tužioc može narediti istragu, samo nadležni tužioc, zajedno sa službenim licima ministarstva unutrašnjih poslova može sprovoditi istragu. Nikako drugačije ili u obrnutom smjeru kao što se u ovom slučaju dešava.

Prvi korak u podizanju optužnice je naredba o sprovođenju istrage. Od momenta naredbe o sprovođenju istrage do podizanja optužnice je dug vremenski period, praktično neograničen i zato smo mi ovim zakonom koji smo predložili prošle sedmice, koji nije usvojen, htjeli da ograničimo taj period na dva mjeseca od momenta, evo u ovom slučaju, ubistva Davida Dragičevića. Praktično to bi značilo da od momenta ubistva oni moraju da kvalifikuju krivično djelo odnosno donijeti naredbu o sprovođenju istrage, u roku od dva mjeseca. Nakon toga, predložili smo da postoji obaveza da se u roku od godinu dana podigne optužnica ili obustavi istraga. U ovom slučaju u Zakonu o krivičnom postupku nisu definisani uopšte rokovi. Tužilaštvo može beskrajno dugo, kao u slučaju ubistva Milana Vukelića da predmet drži aktivnim a suštinski nikad da ga završi.

GB: I time produžava agoniju do beskraja?

Šukalo: Tako je! Imamo predmet deset godina a razlika između slučaja ubistva Milana Vukelića i ubistva Davida Dragičevića je ta što je za razliku od slučaja ubistva Milana Vukelića, u slučaju ubistva Davida Dragičevića nemamo čak ni naredbu o sprovođenju istrage s kojom bi se išlo u pravcu podizanja optužnice. Ni jedna procesna radnja nije urađena u kontekstu podizanja eventualne optužnice.

GB: Praktično, procedura je prekršena na svakom koraku?

Šukalo: Na svakom mogućem koraku i upravo iz tog razloga su predstavnici institucija saučesnici u prikrivanju ovog krivičnog djela. Ne preduzimaju radnje koje su, po službenoj dužnosti, obavezni da preduzmu. Međutim njih štiti član 29 Zakona o javnim tužilaštvima koji kaže da oni ne mogu odgovarati ni krivično ni građanski u vršenju službene dužnosti. S obzirom da je ovdje upravo riječ o vršenju službene dužnosti, ako bi neko u ovom momentu podnio krivičnu prijavu, kao što je najavio Milorad Dodik neki dan, da mu je preostalo da on i Lukač podnesu krivične prijave protiv postupajućih tužioca, sve bi bilo odbačeno po članu 29.
Upravo izmjene tog zakona smo predložili na sjednici Narodne skupštine tj. da se briše taj član 29.

GB: Da biste pomogli Dodiku i Lukaču da podnesu krivične prijave?

Šukalo: Pa oni su u ovom slučaju potvrdili ono što smo mi prije deset dana govorili, da treba izvršiti pritisak na Tužilaštvo a s druge strane, naredili su svojim poslanicima da glasaju protiv ukidanja imuniteta tužiocima u vršenju službene dužnosti. Tako da oni jedno pričaju, drugo rade.

Ključno je da nema naredbe, ako nema naredbe, znači da postupak nije ni započet. Poslije devedeset osam dana imamo činjenicu da postupak nije započet, samo iz razloga što se oni plaše da to kvalifikuju kao krivično djelo odnosno oni su i dalje na tezi MUP-a i tu MUP vrši na njih pritisak “zadesa”. Jer ako je nešto “zades”, onda nije krivično djelo.

GB: Budući da sad nema vremenskog ograničenja trajanja istrage, oni su mogli i izdati naredbu o pokretanju istrage a da ona i dalje traje do u nedogled?

Šukalo: Šta je ključ ovdje, u ovoj vrsti priče da se kaže. Tužilaštvo nema nikakav pritisak. Ono čak i da je izdalo naredbu o sprovođenju istrage, to ne obavezuje nadležnog tužioca da podigne optužnicu. On nije čak ni to htio da uradi. S druge strane, čak i da je podigao optužnicu do danas, protiv NN lica, postoje još 4 koraka u kojem grešku tužioca mogu ispraviti pravosudne institucije – do konačne pravosnažnosti. Dakle, on (tužioc) ne može ni na koji način oštetiti porodicu Dragičević osim da opstruiše istragu.

GB: Možete li nam reći koja su ta 4 koraka?

Šukalo: Prvi korak je donošenje naredbe o sprovođenju istrage od strane nadležnog tužioca. Istraga se vrši na osnovu te naredbe a sljedeći korak je podizanje optužnice. Recimo da je on (tužioc) podigao optužnicu protiv NN lica, to ide prvo kod sudije za prethodni postupak. Nakon toga se ide na sva moguća ročišta, u tom slučaju izvode dokaze pa imamo prvostepenu presudu. Poslije toga imamo žalbu na to pa Vrhovni sud pa čak imamo i Ustavni sud.
U ovom slučaju mi govorimo da treba podići optužnicu, pošto se ne zna ko je počinio direktno, protiv NN lica. I to im je sporno. Imamo sve tri instance do konačne pravosnažnosti, čak i tužioc da pogriješi postoji sud koji to može da obori. Kod njih to stoji u nekom međuprostoru, između ipostojanja slučaja i neimanja slučaja.

GB: Postoji li neki sistem bodovanja tužioca?

Šukalo: Na žalost mi takve izvještaje ne dobijamo, dobijamo od MUP-a koliko su oni podnijeli izvještaja počinjenih krivičnih djela. Ne dobijamo povratni izvještaj koliko su oni podigli optužnica, ili koliko imamo pravosnažnih presuda na osnovu krivičnih djela. Prema tome ne postoji ta vrsta priče niti je moguće dobiti. Ja sam prije dvije godine postavio poslaničko pitanje da mi se dostavi pojedinačno po tužiocu, koliko su podigli optužnica i koliko ima pravosnažnih presuda. To oni ne dozvoljavaju. Dobio sam odgovor da zbog detaljnosti ličnih podataka je to nemoguće dobiti, ni kao narodni poslanik. Nisu svi ljudi u pravosuđu svi korumpirani. Ako je 10% sudija i tužilaca korumpirano oni mogu da zaraze čitav pravni sistem kao što se i dešava. Zato treba razdvojiti rad svakog tužioca i sudije. Kao što treba i provjeriti njihove imovinske kartone.

GB: Da li se i tu radi o “zaštiti ličnih podataka”?

Šukalo: Niko to ne vodi. Mi imamo multimilionere, ljude iz pravodsuđa koji imaju viskoe plate ali ne mogu opravdati, sigurno, imovinu sa kojom raspolažu.

GB: Mogu li biti (tužioci) krivično gonjeni?

Šukalo: Ako bi neko podnio krivičnu prijavu protiv nadležnog tužioca, recimo porodica Dragičević, to bi se onda kolega tužioc, koji je zaprimio taj predmet, pozvao na član 29. i ne bi se ulazilo u meritum krivične prijave. Nikakvi dokazi se ne bi izvodili već bi se pozvali na imunitet.

GB: Da li je takav slučaj i u Federaciji ili samo u Republici Srpskoj?

Šukalo: U Federaciji je, koliko ja znam, za razliku od Republike Srpske, procesuirano 3 do 4 tužioca u posljednjih nekoliko godina. U Republici Srpskoj nije zabilježen još ni jedan slučaj da je neki tužioc odgovarao u vršenju službene dužnosti.

GB: Da li je takav zakon prepisan iz bivše Jugoslavije?

Šukalo: Ne! Mi smo zakonima koje smo predložili, predložili rješenja iz bivše Jugoslavije. Šta je najveći problem u Bosni i Hercegovini? Svaki postupak zavisi od tužilačke volje. Ako nema tužilačke volje i ako tužioc kaže da ne želi nešto da goni po službenoj dužnosti, kao što imamo slučaj u ubistvu Davida Dragičevića, tamo (u prijedlogu zakona) se daje oštećenoj strani, u ovom slučaju porodici Dragičević, rok od dva mjeseca da oni nastave gonjenje i na sudu se izvode dokazi. I onda se ide na sud a ovako, ako tužioc odluči da nema elemenata za podnošenje prijave, ne može niko u Bosni i Hercegovini, ni Visoki predstavnik, promijeniti odluku tužioca.

GB: Može li drugi tužioc?

Šukalo: Ne može. Može se, u roku od tri dana, uputiti žalba Tužilačkom vijeću ali praksa je, u 99% slučajeva, da oni potvrđuju odluku svog kolege. U principu kadija te tuži, kadija te sudi. Nigdje nema u svijetu pravosudne institucije, kao kod nas u Bosni i Hercegovini, gdje oni sami sebe biraju i sami sebi odgovaraju.

GB: Da li je takva praksa u zemljama u okruženju i drugim razvijenim zemljama?

Šukalo: Nije nigdje praksa takva. U civilizovanom svijetu postoje dva načina: jedan je parlamentarni izbor tužioca i koncenzus se radi tako što se dvortećinski biraju u Parlamentu a onda Parlamentu podnose izvještaj. Drugi model je prisutan u nekim od Sjedinjenih Američkih Država, gdje se tužioci biraju na izborima, kao najviši stepen demokratije. Ovakvo pravosuđe u Bosni i Hercegovini je direktan proizvod međunarodne zajednice i zato su oni odgvorni za sve što se dešava. Štite pravosuđe a, navodno, napadaju političare. Samo u protektoratu Bosne i Hercegovine postoji da tužioci imaju imunitet. Ako bi neko podnio prijavu protiv tužioca ili sudije, to ide na Disciplinsko vijeće u Sarajevu i najveća sankcija za njihov nerad ili zloupotrebu službenog položaja u kontekstu opstrukcija istraga je disciplinska odgovornost. A najveća sankcija u disciplinskoj odgovornosti je da ostanu bez posla. Sankcije koje oni izriču su prebacivanje na drugo radno mjesto, smanjenje plate i slično. Dakle, oni mogu samo disciplinski odgovarati, ne mogu odgovarati građanski i krivično.

GB: Čak ni nakon ako, primjera radi, dobiju otkaz?

Šukalo: Da, ako su počinili drugo krivično djelo. Ovdje je ključ što oni u vršenju službene dužnosti mogu počiniti masu krivičnih djela koja se ne mogu kvalifikovati kao takvo. On u ovom slučaju, na primjer, opstruiše istragu, ništa ne radi. Nije uzeo mito, lično ga poznajem, ali svojom neodgovornošći, svojom neprofesionalnošću, strahom da ga neko ne pomjeri s mjesta, čini štetu porodici. Čini štetu i Republici Srpskoj, ugrožava bezbjednost svih građana koji žive u strahu da se danas-sutra ne desi i njima nešto slično.

Da je sad vještačenje koje se vršilo u Zagrebu i Beogradu potvrdilo da je David ubijen, i da se na bazi toga podigne optužnica protiv NN lica, sud bi to odbacio i ne bi se moglo koristiti kao dokaz zato što taj dokaz nije izveden u istražnom postupku. takva optužnica bi bila oborena a imali smo takav primjer u slučaju ubistva Branislava Gajića gdje je isto, iz formalnih razloga, bila oborena optužnica.
Sud mora po zakonu da radi i nije tu kriv sud nego tužilaštvo. Jednostavno se ne mogu koristiti dokazi koji nisu verifikovani u istražnom postupku – a ovdje nema istražnog postupka.

Ovo se nekad zvalo Predistražni postupak ali naš Zakon o krivičnom postupku ne poznaje Predistražni postupak.

GB: Budući da je Republika Srpska, po osnivanju, preuzela zakone bivše države, kad se to promijenilo?

Šukalo: Ovaj Zakon o krivičnom postupku je dao tužiocima tu snagu da od njihove volje sve zavisi 2003. godine. To je upravo međunarodna zajednica nametnula da bi preko tužioca ostvarili potpunu kontrolu. Vidite da svi stranci navodno podržavaju borbu građana i porodice Dragičević a niko ne komentariše nerad Tužilaštva. Nismo vidjeli ni jednu reakciju neke ambasade koja je rekla da Tužilaštvo ne radi svoj posao. Samo kažu, formalno, da podržavaju porodicu Dragičević ali nisu rekli “Vidite, ovdje je Tužilaštvo potpuno isčašeno iz zakonodavnog okvira”.

Sav ključ je ovdje u MUP-u. MUP vodi istragu i samo traže da Tužilaštvo verifikuje ono što je MUP poslao. MUP nije promijenio izvještaj, poslali su samo jedan. Tu je bespredmetna priča i Kostreševića. Kakav drugi istražni tim kad nema naredbe o pokretanju istrage? Imamo dva istražna tima a oba djeluju bez naredbe. Taj akt može donijeti samo postupajući tužioc.

GB: Da li to znači da je ono što je Lepir rekao u Narodnoj skupštini, da su uzorci poslani na vještačenje u Zagreb i kad je prije toga doveden patolog iz Beograda, bilo u suprotnosti sa zakonom?

Šukalo: Da! To je bilo protivzakonito! Zašto je to uradio? Uradio je upravo zato što opstruišu. Zato što je tim vještačenjem mogao, eventualno, dobiti i pozitivan odgovor odnosno da je riječ o nasilnoj smrti. I da je dobio, on bi samim tim oborio optužnicu. Osim toga, nepostojanje naredbe o istrazi ga ne obavezuje da se bilo gdje informacija o vještačenju javno prikaže.